Ponedjeljak, 29.04.2024.

Mladi glumac Armin Omerović za Press: U BiH ima perspektive za mlade glumce, šanse stvaramo trudom i entuzijazmom

Četvrtak, 16.07.2020. | Intervju | Magazin | Najnovije

Armin Omerović rođen je 12.8.1990. god u Brčkom gdje je završio Opću gimnaziju u Orašju. Primljen je na Akademiju Dramskih Umjestnosti u Tuzli gdje je nastavio svoje školovanje u klasi profesorice Selme Alispahić. Za Press je govorio o svojoj glumačkoj karijeri, ‘izgubljenom djetinjstvu’, te Fondaciji za muzičke, scenske i likovne umjetnosti Sarajevo na čijem čelu se nalazi.

____________

Brojni glumački uspjesi su iza vas. Glumom se aktivno bavite od vaše 13. godine. Je li ostalo nešto čega ste ostali željni obzirom da ste ušli brzo u svijet odraslih?

Budući da sam generacija koja je rođena početkom 90ih rano djetinjstvo koje sam imao kao i većina djece je bilo teško i pod granatama. Nekoj djeci su čahure bile igračke i nekako taj period odrastanja, sve do prvog filma i prve audicije na koju sam otišao sa svojih 13 godina, uzimam za inspiraciju za optimizam i pasiju. Tog nekog dječaka koji s koferom u ruci sa 13 godina ide na prvu audiciju ne znajući šta će se dalje desiti. Ulaskom u taj svijet upoznajete šta je to zapravo film, kako to žive i rade jedan Mustafa Nadarević, Marie Baumer ili pak reditelj Ognjen Sviličić koji je prije snimanja “Armina” imao nacrtan film i kadrove sopstvenom rukom u knjizi snimanja. Upoznajete se međusobno, sa radom od 50 dana, na samim pripremama i na snimanju filma koji je tada sniman na filmskoj traci, tako da se sjećam još zvuka te trake dok smo snimali. Želim samo da sačuvam odgoj i energiju tog dječaka koji je krenuo za svojim snovima ne povrjeđujući druge. Taj put u filmu i glumi traje evo preko 16 godina.

Koja je vaša najdraža uloga, a koja nagrada? Obzirom da su brojne, koju bi ste izdvojili i zašto?

Interesantno je kada pogledam svoju filmografiju da je u njoj ucrtana mapa mnogo filmskih projekata koje sam vani snimao.

U Hrvatskoj sam radio pored filma “Put lubenica i “Armin” i filmove “Halimin put”, te mnogo TV projekata za Novu tv kao što su “Kud puklo da puklo”, “Čista ljubav”, za HRT “Crno bijeli Svijet” “Počivali u miru”.

Zatim snimanje u Italiji igranog filma koji treba da izađe “A white winter” zatim u Pekingu “Salvation”

U Berlinu “a QUINTET”, te engleska produkcija “Strike Back” – serija koju smo snimali prošlo ljeto.

Najdraži osjećaj je svakako kada snimate u BiH jer tada pored vas ima priliku raditi još dosta sektora filma čime se razvija filmska industrija. Tu su pored glumaca i snimatelji, tonci, reditelj, šminkeri, kostimografi, scenaristi, rasvjeta, vozači, te mnogi drugi sektori koji rade na projektu. Snimao sam svašta od igranih filmova, spota za Dinu Merlina kojeg sam radio, pa sve do projekata Sarajevo grad filma gdje sam radio par kratkih filmova.

Prvu glumačku nagradu sam osvojio sa 17 godina na BEO FESTU za ulogu u filmu “Armin”, ujedno sam za taj film osvojio još 3 nagrade, te nominaciju “Young artist award”. Bila mi je čast predstavljati sve projekte sa svojim starijim kolegama na festivalima kao što su Berlinale, Karlovy Vary, Durban film festival, Palm Springs film festival, Pula film Festival, Sarajevo Film Festival i ostali. Film “Armin” Ognjena Sviličića i film “Turist” Ariela Shabana nose posebne emocije za mene kao i ti ljudi koji su bili dio tih projekata.

Vi ste i predsjednik upravnog odbora Fondacije za muzičke, scenske i likovne umjetnosti Sarajevo i na isteku ste mandata. Šta je ono što smatrate značajnim da je Fondacija napravila u proteklom periodu?

To je jedna posebna odgovornost koju sam prihvatio. Moram istaći da sam sa Upravnim odborom obišao sve kantone i na terenu se upoznao sa trenutnim stanjem infrastukture i projektima institucija kulture koje predstavljaju glavne nosioce kulture, kao i programa gradova u kojima smo bili.

Prošle godine smo u Vladi FBiH imali prilike ugostiti predstavnike 30ak institucija kulture na obilježavanju 10 godina Fondacije, gdje smo predstavili i naš katalog, budući da vršimo podršku likovnim umjetnicima gdje otkupljujemo likovne radove. Katalog trenutno broji preko 100 radova i moguće ih je i online pogledati na www.fmslu.ba. Tu možete otkupljene radove Safeta Zeca, Tikveše, Irfana Hoze, Mehmeda Klepe i mnogih drugih.

Dosad su ukupno podržana 1.144 korisnika, od kojih 272 iz muzičke umjetnosti, 291 iz scenske, 332 likovne, te 249 drugih oblika sufinansirana.

Smatram da su svi projekti kao i umjetnici u njima, važni predstavnici društva i da je Bosna i Hercegovina zemlja najviših priznanja u sferi kulture, što dokazuje da u kulturno-umjetničkoj sferi može parirati mnogo razvijenijim državama, a to bi trebao biti motiv da se dodatno ulaže u očuvanje kulturnog i umjetničkog identiteta.

Tendencija je nastaviti podržavati stvaralaštvo, posebno mladih ljudi i na to smo usmjeravali posebnu pažnju. Fondacija je imala prilike ugostiti i predstavnike kulturnih atašea i ambasada kao i mogućnost posjete velikim i značajnim festivalima umjetnosti gdje su se BiH autori koje smo podržavali predstavili. Vrlo je važna prezentacije države na svjetskim i regionalnim festivalima.

Fondacija ima posebno ograničene ovlasti te nadalje pored pada budžeta koji se desio prije našeg dolaska i koji se nikada nije oporavio nastavlja podržavati najznačajnije programe, projekte, festivale, manifestacije i institucije širom FBiH kao što su:

Narodno pozorište Sarajevo, Sarajevska filharmonija, JAZZ FEST, Dani Jurislava Korjenića, Kamerni teatar, TKT FEST TUZLA, Dramski studio mladih HNK Mostar, Narodno pozorište Mostar, Lutkarsko pozorište Mostar, Akademija nauka i umjetnosti BiH, Udruženje likovnih umjetnika BiH, EAST WEST CENTAR, Centar kulture Bihać, BKC Živinice, Festival glumaca Konjic, Bugojansko bijenale, ,Festival kulture “Slovo Gorčina” Stolac, Prosvjeta Sarajevo, ARS AEVI, Međunarodno trijenale grafika Livno i mnogi drugi.

Zahvaljujem se još jednom i UO na profesionalnosti, redovnosti i  odgovornosti na svakoj sjednici i svim sastancima koje smo vodili.

Ima li perspektive za mlade glumce u BiH?

Apsolutno! Mi moramo osnažiti naše institucije i podržavati udruženja koja kvalitetno rade. Kada mladi glumac izađe na tržište nakon Akademije on treba da dobije priliku i šansu. Šansu svako od nas stvara svojim trudom radom i entuzijazmom. Mi kulturnjaci pored svih problema koje imamo sada se susrećemo i sa zabranama rada i smanjenim obimom publike. Generalno smatram da mlade ljude kroz obrazovni sistem moramo više zainteresirati za kulturu, a mladim glumcima davati što više prostora i to mora se artikulisati kroz mnogo jača finansiranja filma, TV produkcija, radio drama, te scenskih, likovnih, muzičkih i ostalih umjetnosti.