Predsjednik bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska Milorad Dodik nedavno je izjavio kako Srbi ne žele da isti zrak dišu kao Bošnjaci i da će nakon 2. maja postojati “Kineski zid” u odnosima između dvije strane.
Ta izjava izazvala je mnogo pažnje u domaćoj javnosti, pa smo pozvali sociologe da nam prokomentarišu kako bi se to moglo odraziti na razmišljanje običnog čovjeka.
Sociolog Vladimir Vasić kaže da je politička retorika uvijek reakcija na akciju, pa tako treba tumačiti i izjavu Dodika.
“I ovo što danas vidimo jeste reakcija na neku akciju u političkom smislu. Mi građani to ne trebamo uzimati zdravo za gotovo. Sve što političari govore, to rade da bi izazvali neku reakciju, neki osjećaj kod stanovništva..”, kazao nam je.
Objašnjava da su takve izjave često manipulativnog karaktera i nisu utemeljene na praksi.
“Konkretno ova izjava ne odnosi se ni na Hrvate, ni na Bošnjake, ni na Srbe. Mi smo u BiH činjenica, vijekovima ovdje živimo zajedno i živjet ćemo. Radi neke zajedničke budućnosti, moramo da prihvatamo mudro političke poruke. One su uvijek u interesu neke aktuelne politike ili izazivanja nečega što nam nije potrebno u BiH”, kazao je.
Kako kaže, treba razjasniti da je jedno ono što je rekao Dodik, a drugo šta misli obični narod.
“Ja znam da stav Srba nije takav da mi ne želimo živjeti s Bošnjacima. Do nas je kako ćemo graditi budućnpost. Ni jedni, ni drugi, ni treći ne trebamo ići prstom u oko radi neke prošlosti. Trebamo miriti jedni druge, a ne da nas političari mire. Kod običnog čovjeka, ovo ne bi trebalo izazvati posebne reakcije. Dosta je više običnom narodu te retorike. Imali smo u prošlosti takve izjave. Oni jedni drugima nabacuju takve izjave. Žele prikriti ekonomsko stanje, sigurnosno i niz nekih realnih opasnosti”, zaključio je Vasić.
Sličnog mišljenja je i profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu Tomislav Tadić koji kaže da su ovakve izjave nepotrebne i da nikome ne donose dobro, odnosno da nanose štetu sveukupnoj društvenoj zajednici.
“Reaktiviraju traume i vraćaju nas decenijama natrag. Izazivaju visoku razinu ontološke nesigurnosti, produbljuju nepovjerenje među građanima i rezoniraju ideološkim obrascima koji su svaki smisao izgubili već u prošlom stoljeću. Sveukupno gledajući takve izjave potvrđuju da smo zarobljeni u etno-religijskim bespućima koje, na svu žalost, nećemo prevladati u našem životnom vijeku. Drugim riječima, uprkos i nekim pozitivnim procesima, postajemo onim što sociolog Alan Turen zove ‘antidruštvom'”, mišljenja je Tadić.
