Kada su mu 1976. godine saopštili da boluje od terminalnog raka pluća i da mu je ostalo još svega nekoliko mjeseci života, Stamatis Moraitis donio je odluku koja je iznenadila mnoge.
Umjesto agresivnog liječenja u Sjedinjenim Američkim Državama, spakovao je stvari i vratio se na rodno grčko ostrvo Ikarija kako bi posljednje dane proveo u miru.Umjesto da umre za nekoliko mjeseci, živio je još gotovo četiri decenije i postao jedno od najpoznatijih lica ostrva koje mnogi nazivaju mjestom “gdje ljudi zaboravljaju da umru”.Stamatis Moraitis rođen je na Ikariji, ali je kao mladić emigrirao u Sjedinjene Američke Države u potrazi za boljim životom. Tamo je upoznao suprugu Elpiniki, sa kojom je dobio troje djece, a tokom Drugog svjetskog rata služio je i u američkoj vojsci.Godine 1976. počeo je da osjeća ozbiljne probleme sa disanjem. Isprva je sumnjao na srčane tegobe, ali su ljekarski pregledi otkrili mnogo težu dijagnozu – terminalni rak pluća.Nakon što je isto mišljenje dobio od više ljekara, rečeno mu je da ima još svega nekoliko mjeseci života.Pred njim je bio težak izbor. Mogao je da ostane u Americi i započne agresivnu hemoterapiju ili da se vrati na rodno ostrvo i posljednje dane provede sa porodicom.Odlučio je da se vrati u Grčku, želeći da bude sahranjen u porodičnoj grobnici i da svojoj porodici uštedi velike troškove sahrane u SAD-u.
Po dolasku na Ikariju bio je veoma iscrpljen i prve dane uglavnom je provodio u krevetu.Kada su prijatelji iz djetinjstva saznali da se vratio, počeli su svakodnevno da ga obilaze. Sate su provodili razgovarajući uz čašu domaćeg vina.Šest mjeseci kasnije dogodilo se nešto što niko nije očekivao.Umjesto da mu se stanje pogorša, Moraitis je počeo da se osjeća sve bolje. Ustao je iz kreveta, počeo da obrađuje baštu, svakodnevno šeta selom i provodi vrijeme sa komšijama u lokalnom kafiću.Mjeseci su postali godine, a njegovo zdravlje nastavilo je da se popravlja.Kasnije je proširio porodičnu kuću kako bi imao dovoljno mjesta za djecu i unuke koji su dolazili iz Amerike.
Moraitis je često govorio da nije uradio ništa posebno kako bi produžio život.U razgovoru za BBC rekao je:”Nisam ljekar, ali mislim da je vino pomoglo.”Volio je domaće vino koje su proizvodili mještani i nije bio ljubitelj industrijskih vina, za koja je smatrao da sadrže previše konzervansa.
Ikarija je jedno od najpoznatijih mjesta na svijetu koje pripada takozvanim “plavim zonama” – područjima u kojima ljudi žive znatno duže od svjetskog prosjeka.Veliki broj stanovnika doživi stotu godinu života, a pritom ostaju aktivni i u poznim godinama.Zbog toga je ostrvo dobilo nadimak “ostrvo na kojem ljudi zaboravljaju da umru”.Stanovnici Ikarije u prosjeku žive oko deset godina duže nego ljudi u većem dijelu zapadne Evrope.
Studije objavljene u američkoj Nacionalnoj medicinskoj biblioteci pokazuju da životne navike imaju mnogo veći uticaj na dužinu života od genetike, koja učestvuje sa približno 20 odsto.Stručnjaci ističu da stanovnici “plavih zona” ne samo da žive duže, već rjeđe obolijevaju od hroničnih bolesti zahvaljujući načinu ishrane, svakodnevnom kretanju i snažnim društvenim vezama.Moraitis je preminuo 2. februara 2013. godine i sahranjen je četiri dana kasnije u porodičnoj grobnici na Ikariji.Prema zvaničnim podacima imao je 98 godina, iako je on tvrdio da je zapravo napunio 102, jer nije bio siguran kada je tačno rođen, prenosi Dnevno.hr.
