Jučer je objavljena pretužna vijest da je Mirsel Smajić iz Sarajeva, u svojoj 25. godini života, napustio ovaj svijet. Jedan poseban post o njemu potresao je mnoge, a napisala ga je njegova kuma Azra Litrić, koja je izrazila svoju tugu i bol na dubok i emotivan način.
Objavljujemo cjelovit post koji je Azra Litrić podijelila javno na svom Facebook nalogu:
“Ne ostavljajmo ništa za sutra, jer sutra možda ne postoji. Ne planirajte susrete, viđanja, posjete..jer možda nećete dočekati sve to. Ljubite, grlite i glasno govorite da volite, svaki dan…jer sutra će možda biti kasno za sve… Tužna sam, pretužna ove noći… Bezazleno otvaranje Facebooka i pogled na objavljeni post… nevjerica, krik, bol koja guši, jedan poziv i želja da to nije istina, ali nažalost, nisam u snu, potvrđuju mi da je otišao…
Dok sam brzinom munje vozila, u trenu mi je protekao život od 25 godina. Mladić od nepunih 26 ljeta, prelijep, prepametan, odgojen, volio i bio voljen, otišao je i napustio ovaj okrutni svijet. Oprosti mi Mirsele, što sam planirala posjete za sutra, odgađala za sutra, a tebe sutra više nema… Dok sam vozila prema tvojoj mami, da je zagrlim, proljeću slike tvog rađanja, sve radosti koje si dao mojoj Tanji, Gogi i svima nama.
Bila mi je velika čast kada sam dobila ulogu tvoje šišane kume na prvom rođendanu i poželjela sam ti dug život, da budeš sve što si i bio dok si koračao ovim svijetom, a bio si poseban, sjajan i više od svega toga.
Oprosti mi što sam rođendane čestitala porukom, a nisam te grlila i pokazivala koliko sam ponosna na tebe, oprosti što ti nisam davala zagrljaje i što sam noćas zagrlila tvoju mamu i zamolila je da mi i ona oprosti. Divni moj mladiću, putuj nebeskim svodom, bez boli, nasmijan i poljubi gore njih dvoje, znam da ćeš ih prepoznati, a ja ću biti uz tvoju mamu, uz Nevenu i pričat ćemo o tebi, kao da si tu.
Znaš, jedini si me ti postidio prije desetak godina, kada si me prepoznao i pitao da li se ja zovem Azra, tada sam ti to potvrdila pa si rekao ‘Vi ste moja kuma’, a ja sam stajala ispred prelijepog pametnog mladića koga sam tad jako zagrlila, i ako sam bila jako postiđena. Večeras sam osjećala jaku krivicu i nesnosnu bol u prsima jer sam kriva što sam planirala sutra. Neko sutra koje ne postoji, a ti si me naučio ove noći da se susreti i zagrljaji ne ostavljaju za poslije, daju se odmah i sad.”
