Ismet Hadžić je bio dio generacija Dinama koja je osvojila naslov 1982. godine u bivšoj državi.
Uskoro se obilježava 42 godine od Dinamove pobjede protiv Budućnosti kojom su potvrdili osvajanje naslova prvaka 1982., a dio trofejne generacije bio je i Ismet Hadžić, rođeni Tuzlak koji je napravio veliku karijeru.
Započeo je u Slobodi iz Tuzle, gdje je proveo sedam godina, a onda u januaru 1980. preselio u Dinamo. Bio je jedan od ključnih igrača u osvajanju titule 1982., a samo godinu dana kasnije osvojio je i Kup s Modrima.
Sa jugoslavenskom fudbalskom reprezentacijom osvojio je zlato na Mediteranskim igrama u Splitu 1979. godine, no sve te uspjehe su zasjenili teški životni problemi.
Hadžić je previše vjerovao ljudima, a to ga je dovelo na prosjački štap.
“Bio sam u jako teškoj situaciji, ostao sam bez svega. Pozajmio sam nekim prijateljima 80 hiljada maraka, poslije toga nikad se više nisu javili. Odgojen sam tako da pomognem svima koji su me tražili, davao sam ljudima novac, od 10 do 10 hiljada eura. Nisam bio škrt”, otkrio je Hadžić jednom prilikom.
Osim što su mnogi ljudi iskoristili njegovu dobrotu, Hadžića su snašli i problemi s alkoholom:
“Događalo se da sjedimo za stolom, da netko kaže da mu treba pet ili deset hiljada da se izvuče. Dao bih mu, jer meni nisu bile potrebni u tom trenutku. Onda je došla kriza, ljudi ili nisu vraćali novac ili su vraćali premalo. Neki su me izbjegavali, posebno sam bio slab kad bi djecu spomenuli. No shvatio sam tužnu istinu. Ako želiš izgubiti prijatelja, pozajmi mu sto eura. Onda sam zaronio i u alkohol, tako da mi je piće odnijelo ostatke ostataka”.
Nažalost, zbog tih nevolja je ostao bez svega i završio na ulici:
“Ne mogu reći da sam bio klošar, jer način na koji sam ja tih godina živio, to bi bila uvreda i za klošare. Kupao sam se i brijao na Bundeku, tamo sam jeo i zeleno voće, zato mi je to mjesto kao Azurna obala. Bio sam u jako teškoj situaciji, ostao sam bez svega“, zaključio je Hadžić.
Hadžić je nakon odlaska iz Dinama igrao za Prištinu, a jedno vrijeme je proveo i u SAD-u. Nažalost uslijedile su životne poteškoće, no 2006. godine dobio je poziv iz Dinama da radi s talentovanim dječacima, a često je govorio da su ga time spasili. Koju godinu kasnije dobio je i gradski stan, a 2015. godine je preminuo nakon teške bolesti.
