Naoružane kliještima, škorpije posjeduju jedno od najmoćnijih oružja u životinjskom carstvu – za koje se ispostavilo da je ojačano teškim metalima.
Naučnici su otkrili da različite vrste ovih životinja ugrađuju te metale u svoje egzoskelete na različite načine, u zavisnosti od toga kako love i kako se brane.Istraživači su ispitali žaoke i kliješta 18 vrsta škorpija koristeći rendgenske zrake i elektronske mikroskope i analizirali gdje se i kako obogaćuju metalima poput cinka, gvožđa i mangana.Otkrili su da je cink često koncentrisan tačno na vrhu žaoka, dok mangan postaje dominantni metal kako se žaoka širi. Kod kliješta se cink i gvožđe najčešće pojavljuju duž unutrašnje površine oštrica, pomažući im da izdrže stres hvatanja i gnječenja plijena.
“Mikroskopske metode koje smo koristili omogućile su nam da identifikujemo pojedinačne prelazne metale sa izuzetno visokim detaljima, pokazujući nam kako je priroda vješto projektovala ove metale u oružje škorpije”, kaže Edvard Vičenzi, naučni istraživač u Institutu za konzervaciju muzeja “Smithsonian”.Dok škorpije uglavnom prate isti osnovni plan građe tijela, različite vrste daju prednost različitom “tipu oružja”. Na primjer, rod opistophthalmus ima par snažnih kliješta, ali prilično neupečatljiv rep u smislu snage.
To je zato što ove vrste škorpije koriste prednje udove za kopanje svojih jazbina i više se fokusiraju na gnječenje plijena kliještima, koristeći žaoku samo kao rezervu.Međutim, one iz roda parabuthus se ne zovu “škorpije sa debelim repom” bez razloga. Njihove snažne žaoke isporučuju, odnosno ubrizgavaju otrov koji jako brzo djeluje, tako da držanje plijena nije prioritet. To je prilično jasno jer imaju relativno sićušna kliješta.
Na prvi pogled, očekuje se da će škorpije sa većim kliještima ojačavati svoj egzoskelet većim količinama metala nego one sa manjim “oružjem”.To je i bila hipoteza tima naučnika u ovoj studiji. Ali rezultati su ih iznenadili.Analiza je pokazala da kod vrsta sa dužim kliještima i slabijom snagom gnječenja, kliješta imaju veći nivo obogaćenja cinkom u poređenju sa onima koje snažnije i duže drže žrtvu u kliještima, prenosi RTS.Možda djeluje čudno, ali ovakav nalaz ima neku vrstu logike.Sem Kembel, evolucioni biolog sa Univerziteta u Kvinslendu u Australiji, kaže da ovo ukazuje na ulogu cinka, koji osim za tvrdoću, ima i veliku ulogu u izdržljivosti kliješta. “Na kraju krajeva, duga kliješta moraju da uhvate plijen i spriječe ga da pobjegne prije nego što se ubrizga otrov. Ovo je zanimljivo otkriće jer ukazuje na evolutivnu vezu između načina korišćenja oružja i specifičnih svojstava metala koji ga pojačava”, kaže Kembel.
