Dok su učili da pišu prva slova, političari su im obećavali bolju budućnost. Danas, kada prvi put imaju pravo glasa, na izborima ih čekaju gotovo ista imena.
Generacija rođena 2008. godine u oktobru prvi put izlazi na opšte izbore. U tih 18 godina promijenilo se koješta, ali kada je riječ o politici, vrijeme kao da je stalo. A i bolja budućnost, ostala je tek na riječima.
Kalendar kaže da su prošle gotovo dvije decenije. Izborne liste govore nešto sasvim drugo.
Uprkos tome što se povremeno pojave nove stranke i lica sa ambicijom da promijene odnos snaga, najveće partije pred građane izlaze sa ljudima koji su godinama sinonim za vlast i politiku u BiH. Iako su pojedini duboko zagazili u penziju, političkog hljeba se i dalje nisu zasitili. Naprotiv.Za svježe punoljetnu generaciju, prvi izlazak na izbore nije susret sa novom političkom ponudom, već sa ljudima koje gledaju praktično cijeli svoj život.
Mi nismo ništa ponudili tim mladim ljudima koji stupaju u zrelo doba i u period života kada oni biraju i mogu da budu birani. Mislim da je to još jedan šamar našem društvu. Na političkoj sceni imamo i gledamo iste ljude, iste politike, iste idelogije. To je nešto što pravi otklon kod mladog čovjeka kada je u pitanju politika i bavljenje društvom. To bi moglo i da bude jedan od razloga zašto mlađe generacije ovu društvenu zajednicu gledaju kao bezperspektivnu i kao društvo koje žele da napuste – smatra Vasić.
Psiholog Aleksandar Milić, kaže da je sasvim jasno da su pojedini političari godinama držali iste pozicije i da su ih, u skladu sa mogućnostima, i učvrstili.
