Avdo Avdić, prema vlastitom priznanju, nezaposlen je čovjek. Nalazi se na birou, što znači da je formalno dio armije ljudi koji aktivno traže posao – ali, čini se, i ne baš tako aktivno. Ipak, ovaj nezaposleni gospodin posjeduje udruženje. U tom udruženju postoje zaposleni. Te zaposlene, gle apsurda, plaća udruženje. A udruženju novac za plate daje – niko drugi nego nezaposleni Avdo lično!
Kako Avdo uspijeva kao nezaposlen čovjek finansirati radno sposobne u vlastitom udruženju, pitanje je za naučnu fantastiku. Možda su u pitanju izvori koje samo on zna, a možda su u pitanju tajne vještine vođenja udruženja nezaposlenih, koje se, eto, na kraju ispostavlja kao savršeni poslovni model. Možda bi Avdo trebao osnovati i kurs pod nazivom: “Kako biti nezaposlen, a zapošljavati druge?” Garant bi imao veliku potražnju.
No, Avdo se ne zaustavlja tu. On, nezaposlen i na birou, vodi i emisiju na televiziji Hayat. Kako ga Hayat plaća? Plaća li ga uopće, ili je to volonterski angažman? Ili možda postoji neki tajni ugovor s biroima rada za nezaposlene TV voditelje?
Ono što je večeras Avdo pokazao jest da ne radi kao novinar koji profesionalno istražuje, analizira i iznosi činjenice, već radi – onako kako mu ko plati. Izvještaji se, čini se, naručuju po mjeri, a zaključci se šiju prema potrebama naručioca.
Pa se pitamo: inspekcije, gdje ste? Kako nezaposleni Avdo prima platu, finansira udruženje, zapošljava ljude, vodi emisije i, pritom, očito radi “po zadatku”? Ili nam Avdo daje potpuno novu definiciju riječi “nezaposlen”? Jedno je sigurno – Avdić je večeras svojim radom potvrdio da nije samo plaćenik, nego i paradoks u ljudskom obliku.