Bio je ovo automobil više srednje klase i ujedno posljednji model Peugeota sa zadnjim pogonom.
Dizajn samonosive karoserije rezultat je saradnje Peugeota i Pininfarine. Pored limuzine i klasičnog karavana, u ponudi je bila i karavanska verzija sa osam sjedišta. Međutim, 505-ica nikada nije dostigla uspjeh 504-ke.
Službeno lansiranje Peugeota 505, koji je zamijenio seriju 504, održano je 16. maja 1979. U početku je Peugeot 505 bio ponuđen samo kao limuzina s četvero vrata, dok je karavan premijerno predstavljen 1982. na ženevskom sajmu automobila. Dizajn automobila nastao je u saradnji stilskog odjela Peugeota i talijanskog studija Pininfarina, a 505 je bio sličan manjem 305. Unutrašnjost Peugeota 505 dizajnirao je Paul Bracq, poznat po dizajnu Mercedesovih i BMW automobila.
Automobilski novinari pozitivno su ocijenili vozna svojstva i upravljivost Peugeota 505, posebno na lošijim cestama, zahavaljujući većem razmaku od tla. To objašnjava njegovu popularnost u zemljama u razvoju. Za zahtjevnije kupce francuska kompanija Dangel proizvela je karavan s pogonom na sve točkove i visokim razmakom od tla. Proizvedeno je samo 500 takvih primjeraka pokretanih turbodizelašem s intercoolerom od 110 KS ili benzinskim motorom od 130 KS. Bila je to preteča modernih Allroad automobila današnjice.
Moderna šasija
Peugeot 505 imao je pogon na zadnje točkove s četverocilindarskim rednim motorima postavljenim uzdužno sprijeda. Prednji točkovi oslanjali su se na nezavisni MacPherson ovjes sa klasičnim anortizerima i spiralnim oprugama, a zadnji ovjes je bio izveden u dva kraka sa spiralnim oprugama. Karavani i limuzine proizvedeni u Argentini imali su krutu osovinu odzada. Svi modeli su imali prednje balans štange, a samo su neki imali stabilizatore na zadnjem trapu. Svi modeli su imali disk kočnice sprijeda i disk ili bubanj kočnice odrzada, zavisno od modela. Bogatije verzije su imale servo upravljač.
Limuzina s pet sjedišta
Elegantna trodijelna limuzina sa stepenastim zadnjim dijelom imala je međuosovinski razmak od 2,74 m, dok su vanjske dimenzije iznosile od 4,58 x 1,72 x 1,45 m (dužina x širina x visina). Dakle, bio je to automobil više srednje klase. Pininfarinin potpis mogao se vidjeti na glatkim linijama karoserije, velikim prozorima i tankim krovnim stubovima. Od manjeg modela 305 (koji je također dizajnirao Pininfarina), preuzeo je prednju masku s velikim logom lava u sredini i trapezoidnim prednjim svjetlima koja su bila blago nagnuta. Pokazivači smjera i svjetla za maglu premješteni su na prednji branik. Straga je Peugeot 505 imao veliki prtljažni prostor (580 litara), čiji je poklopac prtljažnika imao oštar rub za poboljšanje protoka zraka iza automobila, te velika svjetla u uglovima karoserije. Na snažnijim verzijama mali spojler bio je postavljen na poklopac prtljažnika. Bokovi automobila bili su zaštićeni crnim lajsnama, a crni su bili i plastični branici.
GTI sa zadnjim pogonom
Osnovni model s benzinskim motorom bio je Peugeot 505 SR redni četverocilindraš s distribucijom uz pomoć jednog bregastog vratila i zapreminom od 1.971 ccm. S dvostrukim Solex karburatorom i omjerom kompresije od 8,8:1, motor je razvijao najveću snagu od 96 KS pri 5200 o/min i obrtni moment od 164 Nm pri 3.000 o/min. Obrtni moment motora prenosio se preko mjenjača s četiri brzine. S masom praznog vozila od 1.210 kg, automobil je postizao najveću brzinu od 164 km/h i ubrzavao od 0 do 100 km/h za 13 sekundi. Automobili s ovim motorom također su bili dostupni u verzijama GL (82 KS) i GR (96 KS). Snažniji je bio Peugeot 505 STI, pokretan Douvrin benzincem (razvijenim u saradnji s Renaultom) s Bosch K-Jetronic ubrizgavanjem goriva, i zapreminom od 2.165 ccm. STI je postizao brzinu do 178 km/h, a razvijao je najveću snagu od 115 KS pri 5.250 o/min. S obzirom da se ova verzija na nekim tržištima prodavala pod oznakom GTI, bio je to neslužbeno jedini GTI model sa zadnjim pogonom.
Dizelaš je trošio 10 litara
Dizelski Peugeot 505 GLD sa zapreminom od 2.498 cmm razvijao je najveću snagu od 75 KS pri 4.500 o/min. Automobilu teškom 1.295 kg osiguravao je maksimalnu brzinu od 150 km/h, a prosječna potrošnja iznosila je oko 10 l/100 km. Nešto snažniji bio je model SRD Turbo s turbodizelskim motorom od 2.304 ccm s maksimalnom snagom od 80 KS pri 4.150 o/min. Maksimalna brzina bila je ista kao kod GLD-a, jer je veća snaga plaćena većom masom automobila od 1.330 kg. Ograničeni broj od 505 modela prodan je s PRV (saradnja Peugeot-Renault-Volvo) V6 motorima zapremine 2.849 ccm i 170 KS, koji su omogućavali postizanje brzine do 205 km/h. Još brži je bila je verzija Turbo Injection 2.2 sa snagom od 179 KS koja je postizala 210 km/h.
Osnovni modeli Peugeota 505 nisu imali servo upravljač, ali više razine opreme su imale centralno zaključavanje vrata i klima uređaj. Moglo se doplatiti i za petostepeni mjenjač, krovni otvor, prednja svjetla za maglu ili automatski mjenjač sa tri brzine (kasnije sa četiri). Rijetka verzija V6 imala je servo upravljač podesiv po brzini, daljinsko centralno zaključavanje vrata i elektronski kontrolisano grijanje i ventilaciju unutrašnjosti.
Proizvedeno preko 1,3 miliona primjeraka
Dolaskom manjeg Peugeota 405 1987. godine, proizvodne brojke Peugeota 505 počele su opadati. Proizvodnja limuzine završila je 1989. kada je Peugeot lansirao svoj novi vodeći model – 605. Karavan je ostao u proizvodnji do 1992. jer planovi za proizvodnju 605 karavana nisu realizovani. Peugeot 605 proizvodio se cijelu deceniju, ali nikada nije postigao popularnost 505, slično kao što 505 nije doživio popularnost i uspjeg 504-ke.
Peugeot 505 bio je posljednji Peugeot model sa zadnjim pogonom i jedan od posljednjih Peugeota koji su se prodavali u SAD. Peugeot 505 proizvodio se u Sochauxu u Francuskoj i sklapao u Australiji, Novom Zelandu, Španiji, Portugalu, Kini, Čileu, Argentini, Egiptu, Indoneziji, Tajlandu, Tajvanu, Nigeriji i Maroku. Prema proizvođaču, između 1979. i 1992. godine proizvedeno je 1.351.254 vozila, uglavnom limuzina.
