Ponedjeljak, 04.05.2026.

“VRATIO SE NA POLA DVORIŠTA…” Goca Šaulić otkrila o “PREDZNACIMA” smrti slavnog pjevača “To nikad nije radio”

Ponedjeljak, 24.01.2022. | Magazin | Najnovije

Udovica legendarnog pjevača, Šabana Šaulića, Gordana Šaulić otvorila je dušu o nastradalom suprugu, kome će se uskoro navršiti tri godine od smrti.

Šaban je nastradao 17. februara u Njemačkoj, a njegovom ubici izrečena je presuda od tri godine i tri mjeseca zatvora za izazvanu nesreću u kojoj je nastradao kralj narodne muzike i Mirsad Kerić.

Goca je otkrila da je tog kobnog dana kada je Šaban tragično nastradao sve bilo drugačije nego uobičajno.

 – Vratio se na pola dvorišta. Promjenio je avionsku kartu da se vrati ranije, što nikada nije radio… Ljudi koji su ga dovezli trebalo je da ga čekaju ali nisu mogli jer je on dosta kasnije pjevao. Sve se to kasnije u mojoj glavi dešavalo, da su možda to bili neki predznaci da se to nešto namiještalo. Da je to sudbina. Bio je veliki, i valjda je Bog htio da ga upozna – rekla je Goca i dodala:

– Slobodan mi je rekao da je toliko jurio. To je bilo jače od njega, uvijek je kasnio inače, ali tog puta je bilo drugačije nego što je bilo uglavnom – rekla je ona.

– Moja omiljena je “Gordana” jer je posvećena meni, ali “Dođi da ostarimo zajedno” je nešto… Starili smo zajedno, a ovdje nismo ostarili. Sačekaćemo se negdje gore. Prerano je otišao. Bio je pun života. Imao je puno planova, želja… Svako od nas nosi na svoj način. Vrijeme nije saveznik. Vrijeme ustvari samo vam daje snagu da počnete da živite s tim, da vam ta bol postane sastavni dio života. Ja više nikada neću biti cijela osoba. Ja sam jedna polovina, druga je negdje gore, u Aleji gdje odlazim, tako mu ispričam šta se sve dešava, šta je novo… To nekad čovjeku bude malo lakše, nekad teže. Svi znaju ko nekog izgubi šta je to. Mnogo je i njegovih kolega otišlo, ali mislim da je sada gore malo jača ekipa nego ovdje. Kad sam sama pustim muziku njegovu da mu čujem glas, da mu vidim pokret – ispričala je Šabanova udovica.

– Nedostaje mi svaki dan. Nedostaju mi razgovori. Dobili smo praunuka. On je dio nas, uvijek se pitamo šta bi rekao tata. Idemo dalje. Luka ga je zvao dekara, imali su poseban odnos. Unuke ga pamte, često ga spominju. Bio je najsrećniji sa njima. Mladost je bila takva da je malo vremena provodio sa djecom, pa se posvetio unucima – zaključila je ona.