Nesuđeni ministar vanjskih poslova i činjenicom da to nikada nije postao isfrustrirani Reuf Bajrović, iz hladovine plate svoje supruge iz SAD-a glasan je svakodnevno o tome kako bi i šta bi Bošnjaci trebali da rade. Sa svojim neozbiljnim i neutemeljenim stavovima o stanju u državi zvuči otprilike kao „amidža“ koji je početkom rata izbjegao u Njemačku i koji, kad nađe način da nas dobije u granatiranom Sarajevu, žali nam se kako je njemu teško gledati našu patnju i kako mi ne možemo shvatiti taj osjećaj.
Prepoznatljiv po svojim radikalnim društveno-destruktivnim stavovima izbačen je iz svega u što se učlanio i sve čim je odlučio „da se pozabavi“ je ubrzo postao samo još jedan lični karijerni neuspjeh.
Iz perioda neuspjelog pokušaja političke karijere u SDP-u ostao je upamćen samo po rečenici „Dosta mi je Lagumdžije, idem savjetovati Obamu“ koju su generacije omladinaca SDP-a poslije prepričavale po dernecima kao jedan od najboljih viceva ikad ispričanih u ovoj partiji.
Okušao se i kao član Nadzornog odbora Fabrike duhana Sarajevo, a kažu da je probao i sa svojim rođakom baviti se stanogradnjom. Iz perioda ovog prvog, kako nezvanično saznajemo pokrenut je proces zbog određenih nepravilnosti u podjeli marketinga, a i ovo drugo je, pogađate, okončalo neslavno zbog problema sa spratnošću koji nije mogao ili znao da riješi.
Svoju političku karijeru nastavio je „graditi“ kroz DF preko koje je postao i federalni ministar energije, rudarstva i industrije. Ostat će nepoznanica šta je to isto ministarstvo uradilo dok je on rukovodio sa njim, osim što je provelo nabavku za iPhone uz obrazloženje da je ‘naručilac zadovoljan cijenom i kvalitetom’, a što i ne bi bio kada je to bio posljednji model iPhona i kada ga ne plaća on.
Nije trebalo dugo da i ovdje okonča svoju karijeru. Reuf Bajrović je bez gledanja kroz prste, dobio crveni karton od Željke Komšića.
Shvatio je vjerovatno tada Reuf da on „vrijedi puno više“ i odlučio je osnovati vlastitu stranku, te sa svojim intimusom Emirom Suljagićem osniva Građanski savez koji je u toku svog djelovanja ostao upamćen jedino po ideološkom lutanju. Bombardovao nas je saopćenjima, otkrio Twitter i ispričao nam kako je krajnje vrijeme da se lider stranke koja doživi neuspjeh povuče sa njenog čela.
Nije se tada nadao da će sa pozicije lidera stranke kao kandidat za načelnika Općine Centar doživjeti potpuni krah i poniženje sa osvojenih tek nešto više od 1000 glasova. Reuf je tada ipak ostao na čelu stanke, ali recimo da tu poziciju nije ni mogao napustiti pošto ga nije imao ko zamijeniti, jer osim njega i Suljagića nije postojao treći član ove stranke. Danas je već zamijenjen i na ovoj funkciji od strane Nihada Čolpe, koji ga je potom odmah i izbacio.
Sa svojih 40 i kusur godina, Bajrović sasvim, i do kraja iskompromitiran, čini se da je zauvijek završio svoju političku karijeru. Svu svoju energiju sada je usmjerio u šllihtanje Stranci demokratske akcije i Twittove. Što se tiče Twittera i tamo je neozbiljno shvaćen, pa se Twitteraši među sobom znaju često našaliti na njegov račun i pitati se ‘da li je Reuf dobacio do 6 lajkova’.
Priča sa iznenandnoj privrženosti SDA ima pak drugu pozadinu. Naime Reuf silno želi postati dijelom SDA koju je pljuvao na svakom koraku. „SDA je stranka budžetskog partiotizma“, naglašavao je često Bajrović, no sada moli savjetnike Kabineta Izetbegovića i pojedine članove predsjedništva SDA da mu pomognu da bude lobista u ime ove stranke u Washingtonu. Shodno kadrovskim rješenjima Stranke demokratske akcije, šanse su mu velike da tako i bude.
Treba pomoći čovjeku, ako ništa, za početak, počnimo mu lajkat Twittove.
(Press)
