Svake godine 11. jula u Potočarima se oda počast svim stradalim žrtvama genocida Srebrenice. Osim porodica i onih koji su vezani za Srebrenicu gledamo i političke i vjerske zvaničnike kako dolaze “ujedinjeni” i suosjećaju se sa svojim narodom koji je prošao mnoga stradanja, naročito na tom mjestu.
Danas dok ih gledamo na komemoraciji u meni, običnom čovjeku se javlja onaj ugašeni žar jedinstva i nadanja da će svi oni biti ujedinjeni i u ideji izgradnje ovog društva i države.
Bosna – jaka, stabilna, napredna. Zvuči pomalo utopijski, ali ako je budemo svi doživljavali kao našu ne mora tako biti.
U borbi svjetskih sila oko ove malo teritorije trebamo li se baviti i međusobnim svađama?
Svima je jasno da u manjem entitetu kao i u zapadnoj Hercegovini nema sluha za ideju ‘naše’ države. Tako je sada, tako je bivalo i kroz historiju. I dok se jača jedinstvo onih koji žele ovu državu da unište, čini se da predstavnici Bošnjaka šute, a neki, bojim se reći i priključuju ovim prvima.
Svaki predstavnik u vlasti kojeg je izabrao narod treba da bude primjer nosioca ideje. Jer narod traži da ga neko povede, traži lidera. Taj lider mora u svojoj kući napraviti red, mora glasno svojim ukućanima postaviti pravila i odrediti im moralna i etička načela koja trebaju biti u osnovi njihovog ponašanja. Pravi nosilac ideje je neko kome porodični i prijateljski interesi nisu ispred države. Pravi nosilac ideje ličnu korist, dobit, funkciju, sujetu, ostavlja po strani. Pravi lider čitavim bićem izgara za tu ideju, ideju naše Bosne i Hercegovine.
Sistemski jačati državu BiH i njene institucije mora nam biti imperativ.
Sadašnji lideri su izgubili pojam o tome. Možda je vrijeme da ih počnemo podsjećati i zahtjevati od njih da na čelo svojih redova stave one koji mogu i hoće. Vrijeme je da se probosanske stranke i desne i lijeve probude iz zimskog sna, ojačaju svoje redove sa moralnim, vrijednim, slodnoumnim vizionarima.
Napisao: O.O.
