Pod bosanskohercegovačkim koševima je bilo i ima kvalitetnih košarkaša. Sigurno vještijih i boljih od Milorada Dodika i Elmedina Konakovića.
Međutim, posljednje dvije sezone, na političkoj sceni u Bosni i Hercegovini, svjedočimo političkom obračunu ova dva pasionirana košarkaša, koji ne kriju ljubav prema ovom plemenitom sportu.
Milorad Dodik, već dvije decenije kreira politički narativ u Bosni i Hercegovini i igra za secesionizam i uništavanje državnosti Bosne i Hercegovine. Elmedin Konaković, igra krilnu poziciju u bosanskom patriotskom i prodržavnom timu.
O Dodiku je sve rečeno i gotovo sve viđeno. Međutim, igra Elmedina Konakovića, osporavanog i napadanog iz tradicionalnih utvrda bošnjačke politike i moći, koju zastupa SDA, tek treba biti analizirana. Ono što često puta promiče političkim analitičarima (što namjerno, što nenamjerno), jesu efekti koje postiže politika koju je predvodio i još reprezentuje Elmedin Konaković.
Prije svega i na samom početku, Elmedin Konaković je imao relativno brz napredak kroz strukture SDA. Napredak koji je, ipak, bio potaknut popularnošću u bazi, u mahali, u sportskim i kulturnim krugovima. Nije netačno reći, da su pojedini stariji i kompromitovani lokalni i kantonalni kadrovi unutar SDA strukture, morali da uzmaknu dolaskom Elmedina Konakovića na ključne pozicije u Kantonu Sarajevo. Kada promjene nisu bile dovoljne i kada se sam vrh stranke usprotivio načinu djelovanja Elmedina Konakovića. On i jedna cijela struktura sa drugačijom percepcijom politike i procesa koji se vode formira političku stranku Narod i pravda.
Kao nova politička partija, Narod i pravda nije u prvom i drugom izbornom ciklusu imala plebiscitarnu podršku i stotine hiljada glasova. Međutim, vještim koaliranjem i manevrima, Narod i pravda već u nekoliko izbornih ciklusa uspijeva eliminisati višedecenijski toksični uticaj SDA na politički život i život u Kantonu Sarajevo. To se pokazalo i na posljednjim lokalnim izborima, gdje je NiP uspio da dobije poziciju gradonačelnika Sarajeva.
Narod i pravda nije još uvijek najveća stranka u koaliciji u kojoj funkcionišu, ali je Elmedin Konaković ključna figura te koalicije. Ako se precizno i pošteno analizira, upravo je podrška Elmedina Konakovića i Naroda i pravde bila kapitalna i ključna u pobjedi Denisa Bećirovića nad Bakirom Izetbegovićem.
Može se nakon analize zaključiti, tamo gdje se pojavi Elmedin Konaković, tu se povlači SDA.
Takav proces se odvijao u Kantonu Sarajevo, zatim na nivou Federaciji Bosne i Hercegovine i u konačnici u Vijeću ministara BiH. Milorad Dodik, da je htio, mogao je izvući pouke iz ovih procesa. Ali, očito nije.
Dolaskom u Vijeće ministara BiH, bilo je jasno da takmac Elmedinu Konakoviću neće više biti Bakir Izetbegović i igrači na bošnjačkom parketu. U Vijeću ministara BiH, kao stari i iskusni igrač čekao je Dodik.
U kom pravcu se odvija ova finalna serija, može se vidjeti ovih dana. Milorad Dodik je pravomoćno presuđen. Kako stvari stoje, slijedi eliminacija Milorada Dodika sa političke scene. Jedini njegov izlaz je kreiranja haosa i nasilja, što je teško prihvatljiva varijanta za bilo koga u Bosni i Hercegovini.
Pitanje je, kakav bi bio ishod, da je ovaj finalni obračun sa politikom Milorada Dodika vodio Bakir Izetbegović i SDA, a s obzirom na katastrofalan imidž u međunarodnim krugovima. U konačnici, može se zaključiti; dolaskom Elmedina Konakovića sa scene je potisnuta SDA i Izetbegović.
Trenutno posmatramo zalazak i odlazak Milorada Dodika. Neko bi rekao, posložile se Konakoviću okolnosti. Da, ali i okolnosti svakako neko kreira i slaže.
Ostaje je još da vidimo, kako će završiti Dragan Čović.
