Dokumentarni film ‘Porodica’ Davorina Sekulića lična je ispovijest njegove porodice koja na odličan način oslikava stanje u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini.
U okviru programa Sedmog AJB DOC Film Festivala, održana je svjetska premijera filma “Porodica” Davorina Sekulića, nakon čega je upriličena diskusija autora sa publikom.
Već sama najava filma, u kojem autor kroz priču svoje porodice prikazuje kako je nekada perspektivan rudarski grad postao grad bez perspektive, izazvala je veliku pažnju javnosti.
A članovi porodice Sekulić premijeru su dočekali vrlo emotivno, uz određenu dozu treme.
– Ne zbog filma, jer znam da je Davorin uradio dobar dokumentarac, već zbog toga što našu intimnu porodičnu priču otkrivamo svijetu – kaže Tatjana Sekulić, scenaristica i protagonistica filma, dodajući kako je sigurna da će se mnogi, u brojnim segmentima, moći poistovijetiti s ovom pričom.
Samo gledanje filma za nju, ali i druge članove porodice Sekulić, bilo je veoma emotivno, jer su prvi put vidjeli “finalni” proizvod.
– Davorin je dokumentarac snimao u jednom veoma teškom periodu za sve nas i nije bilo jednostavno ponovo preživjeti sve to. Ali, uprkos svemu tome, sretna sam zbog premijere filma na AJB DOC-u – iskreno kaže Tatjana, referirajući se na smrt nane Fatime koja je preminula tokom snimanja, ali i odlazak najmlađeg brata iz BiH.
– Ali najviše sam sretna zbog toga što je Davorin snimio ‘Porodicu’, jer, bez imalo lažne skromnosti, naša priča, priča naših roditelja vrijedna je toga – dodaje.
Upravo je to razlog zbog kojeg reditelj ovog dokumentarnog ostvarenja na premijernoj projekciji nije gledao film, već reakcije i emocije svojih najbližih, ali i ostatka publike.
– Morao sam pokušati to izvesti, jer na kraju je svaki film odličan i svi čestitaju, ali ona iskrena emocija može se vidjeti samo dok se gleda film – kaže Davorin.
Govoreći o svom novom dokumentarnom ostvarenju, na kojem je radio skoro dvije godine, kaže da je želio prikazati Srebrenicu izvan konteksta 11. jula.
– Želio sam da ispričam još jedinu neispričanu priču – kako se živi danas u Srebrenici. Pa i o tome kako Srebreničani, čak i za neke od najosnovnijih stvari, moraju putovati u obližnja mjesta i da u tom gradu žive ljudi tokom cijele godine, a ne samo tokom 11. jula kada je Srebrenica u žiži javnosti – ističe.
