Italijanski iLMeteo najavljuje da bi polarni vrtlog krajem novembra mogao oslabiti (“kriza vrtloga”), što bi omogućilo prodore vrlo hladnog zraka prema Evropi i rani decembarski hladni val(ovi). U njihovoj analizi spominje se pad zapadnih (zonalnih) vjetrova i gubitak kohezije vrtloga – scenarij koji često prethodi zahlađenjima i nestabilnom vremenu južnije od Arktika.
Nasuprot tome, ECMWF-ovi mjesečni/produženi ansambli za naredne četiri sedmice i dalje široko signaliziraju pozitivna odstupanja srednje temperature u odnosu na prosjek u većem dijelu Evrope – dakle, toplije od uobičajenog, barem kada se gleda tjedni prosjek, a ne pojedini dani. To znači da su mogući hladni prodori, ali da u zbiru sedmica prevladava blaže vrijeme.
Dio nezavisnih stratosferskih analiza ide “između”: ukazuje se na ranu stratosfersku “toplotu” (warming) kasnog novembra, koja može usporiti ili narušiti vrtlog, ali bez nužnog “potpunog kolapsa”. U takvim situacijama često slijedi kratkotrajno zahlađenje u Evropi, a zatim postepena regeneracija vrtloga u decembru. Drugim riječima: okidač postoji, ali intenzitet i trajanje uticaja nisu zagarantovani.
Zašto tolika razlika u prognozama? iLMeteo naglašava dinamiku vrtloga (kada oslabi ili se “zaglavi”, hladnoća lakše “bježi” sa Sjevernog pola), dok ECMWF mjesečni proizvodi gledaju statistički prosjek po sedmicama – koji može ostati topao i kad unutar sedmice ima par vrlo hladnih dana. To je česta “paradoksalna” situacija zimi: prosjek topao, epizoda ledena.
Za nas u BiH i regiji to praktično znači: krajem novembra i u prvim danima decembra postoje šanse za kraći hladni nalet (i lokalne snježne epizode u višim predjelima), ali dugotrajan hladan obrazac zasad nije bazni scenario prema ECMWF-u. Ako dođe do jačeg ometanja vrtloga, prozor za hladnije epizode se širi – no tek nakon nekoliko dana vidjet ćemo da li je riječ o kratkom “zubatom” prodoru ili nečem dugotrajnijem.