U srcu tropske džungle Guatemale, na malom rječnom otoku nalazi se neobičan pansion u kojem su kućice za smještaj gostiju podignute iznad vode, napravljene od pruća i s krovovima od lišća, u kojem je iguana domaća životinja a leptirovi i divlje orhideje čine dekor… i u kojem možete popiti pravu bosansku kafu posluženu u tradicionalnoj džezvi. Iza ove originalne ideje i uspješne priče stoji jedna Sarajka – Darija ilić.
Rijeka Rio Dulce je jedan od nasigurnijih zaklona od uragana u ovom djelu Kariba, koja sa svojih 30 km dužine povezuje najveće Guatemalsko jezero Izabal sa Karipskim Morem. To je mjesto gdje brojni jedriličari dolaze u potrazi za mirnim skloništem, popraviti brodove i sačekati da se vremenske prilike umire.
Možda Darija nikada ne bi došla na ovo mjesto, da prije desetak godina, zajedno sa svojim suprugom Kanađaninom Douglasom, nisu odlučili da gradski i uredski ritam zamijene životom na jedrilici. Kao free-lancerima, nije im bilo teško prilagoditi prirodu posla životu na vodi i stalnom kretanju.
“U tih par godina plovidbe Karibima stalno bismo se vraćali magičnoj rijeci Rio Dulce. U jednom trenutku tu smo morali i ostati radi pandemije. I kada je Guatemala otvorila svoje granice mi smo odlučili da pokušamo tu napraviti mali raj za sebe i da ujedno imamo brz i lak pristup moru“, prisjeća se Darija.
Obale rijeke obrasle su bujnom tropskom vegetacijom i džunglom, uz tipičnu floru i faunu, insekte, iguane i druge životinje, orhideje…
“Guatemala je zemlja vječnog proljeća, priroda je magična, ljudi su topli i prijatni, i mi smo nakon svih pješčanih plaza i ostrva odlučili ostati ovdje. Ovaj kanjon nas je majčinski zagrlio kad smo se vratili nakon duge i opasne plovidbe iz Belizea. Ovdje smo popili prvu pravu kafu koja se tradicionalno kuha na vatri. Planine Guatemale su me neodoljivo podsjetile na Bosnu. Ovdje vrijeme kao da je stalo baš u trenutku kada sam ga htjela zaustaviti. I ova zemlja je kao i Bosna imala tešku i krvavu historiju, ali bez obzira na teškoće, ljudi su nasmijani i gostoljubivi, idu dalje… a ja sam ovdje pronašla paralelu sa mojom domovinom.
Kupili smo malo rječno ostrvo u dzungli i nazvali ga: La Isla Dulce (Slatko Ostrvo). Ideja je bila da otvorimo café i svima koji tu dolaze ponudimo nešto čega ovdje ranije nije bilo – raznovrstan asortiman kafa i poneki dezert, koristeći domaće sirovine. Guatemala je proizvođjač kafe, kakaa, šećerne trske, juznog voca i egzoticnih zacina. Tako smo, inspirisani ljepotom krajolika, krenuli u avanturu”, kaže Darija Ilić za Radiosarajevo.ba.
A to je podrazumijevalo suočiti se s potpuno novim izazovim. Okruženi vodom trebali su pronaći način kako dopremiti građevinski materijal, opremu, namirnice. Najbliže naseljeno mjesto je udaljeno oko 40 minuta vožnje čamcem. Trebalo se naviknuti na vlažnu klimu sa puno kiše, u srcu džungle, uz konstante zvukove životinja, jata riba i vodozemce koji rado borave na otoku…
Dariji, kao nekadašnjoj studentici arhitekture i dizajnerici interijera, bio je izazov učiti o lokalnim materijalima i sistemima gradnje, savladati znanja o klimatskim uvjetima i zakonima prirode. Lokalno stanovništvo koje pripada narodu Maja, stoljećima koristi iste, održive materijale koji se pokazuju kao najbolje rješenje.
“Renovacija je trajala dvije i pol godine. Sve što smo izgradili, napravljeno je od lokalnih materijala, uz pomoc lokalnih radnika ili sami. Naučili smo izrađivati namještaj koji sam sama dizajnirala. Sami smo pravili i roletne, zavjese, tapacirung i jastuke, koristeći šivaću mašinu za jedra koju smo imali na brodu. Ideja je bila da se potpuno stopimo sa okolinom, da se sav izgrađeni prostor koji koristimo uklopi u ekosistem u kome živimo. Pošto smo punih osam godina živjeli na brodu, koristeći energiju vjetra i sunca, isti princip smo primijenili i ovdje. Struju dobijamo preko solarnih panela, a vodu od kiše. Morali smo uložiti dosta truda, vremena i novca u infrastrukturu koja bi omogućila prihvatanje gostiju”, naglašava naša sagovornica.
Osim cafea, restorana i marine, La isla Dulce sadrži i tri atraktivne kolibe u kojima gosti mogu biti smješteni. Kada su u novembru 2024 otvorili kompleks i povezali se s platformom booking.com doživjeli su pravo iznenađenje: Gosti iz koji su počeli pristizati u sve većem broju svojim su pozitivnim recenzijama doprinijeli da se glas o ovom neobičnom hotelčiću proširi daleko.
“Zanimljiv im je taj spoj autentičnog, netaknute prirode i ponude koja je za mnoge neočekivana. Italijanima, na primjer, sviđa se što mogu popiti svoju omiljenu marku espresso kafe, ali napravljenu od zrna koje se uzgaja u Guatemali. A bosanska kafa je za goste pravi hit i rado je piju. A za nas je najvažnije da nismo narušili prirodu i živi svijet. Naučili smo jezik, uspostavili smo izvrsne veze s lokalnim stanovništvom. Lokalne žene pomažu nam u kuhinji i održavanju objekta a od ribara i lokalnih proizvođača nabavljamo namirnice. Jako sam zahvalna za ovakav odnos”, zaključuje Darija Ilić, vlasnica hotela La Isla Dulce u Livingstonu, Guatemala.
