Jedan Amerikanac otkrio je kako je živio 46 godina u izolovanoj kolibi u šumi u kojoj koristi ručno pravljeno vodeničko kolo za napajanje svojih uređaja.
Nazvan prosto “Al”, ovaj 82-godišnjak iz države Vašington zvijezda je kratkog filma “jutjubera” korisničkog imena “DijegoTrajsHard”.
Al u dokumentarcu pokazuje gledaocima svoj ekološki dom koji je napravio na placu veličine 16 hektara.
Objašnjava kako radi njegovo vodeničko kolo i kako je prvi put počeo da proizvodu sopstvenu energiju uz trenutni sistem 13. decembra 1996, sa tim datumom urezanim u vodenicu.
Od tada je kupio tri solarna panela koja obavljaju većinu posla.
– Većinom je to solarna energija. Vodeničko kolo je za mračne zimske noći, koristim ga možda dva-tri sata – rekao je Al, dodajući da je njegova energetska potrošnja “veoma niska”.
On ima i generator u šupi u slučaju nestašice struje, ali ga rijetko koristi. Tokom doručka uglavnom ima uključen laptop dok sluša radio a onda, kako je rekao, ne koristi ništa do otprilike šest uveče.
Uveče voli da uključi svoj laptop da pogleda vijesti. Da bi zagrijao svoju kuću i saunu, koju je napravio u pomoćnom objektu, Al ukazuje da ima gomile drveta ispred kućnog praga i to besplatno.
Njegov plac je uglavnom okružen bazgom, ali ima i kedra i drugog drveća.
– Imam 16 hektara balza drveta, padaju brže nego što mogu da ih isiječem. Imam zalihe za cio život. Nikad neću morati da posiječem nijedno živo drvo – rekao je Al.
On također nema račune za vodu, a na njegovoj zemlji nalazi se prirodni izvor. Ima cijev koja ide od izvora do kuće i još jednu sprovedenu do saune. Vodovoda, naravno, nema, pa je napravio dva poljska toaleta.
Što se tiče “komšija”, kako je ispričao, tu su dabrovi, kune, vidre, ribe i čaplje. Nakon 40 godina života u šumi naišao je i na američkog crnog medvjeda.
– Protrčao je pravo duž obale prije par godina. Bio je manji, vjerovatno ženka. Do sada još jedino nisam vidio pumu – rekao je on.
Al je takođe iz svog doma prisustvovao erupciji vulkana Sent Helens 1980. Fotografisao je stubove dima kako se dižu u vazduh i pokazao kako je šuma vremenom postala gušća – na starijim slikama vidi se razuđeno okruženje.
Iako život u divljini nije za svakoga, Al kaže da voli što živi na izolovanoj lokaciji. Jedina veza sa vanjskim svijetom su mu fiksni telefon i laptop.
– Mrzim čak da odem do grada jednom nedjeljno zbog namirnica, to je teško. Sretan sam ako uspem da odem do poštanskog sandučića nekoliko puta nedjeljno – kaže Al.
On je na kraju odao Dijegu tajnu svoje vitalnosti u poodmaklim godinama.
– Život u prirodi – kratko je odgovorio Al, dodajući da ga pješačenje i cijepanje drveta za ogrjev održavaju u formi i da izlazi van bez obzira na vremenske prilike.
Dokumentarac objavljen na “Jutjubu” prije tri mjeseca do sada je zadobio skoro tri miliona pregleda, a mnogi korisnici su pozdravili Alovu odluku da se posveti životu u prirodi.
– Skidam kapu ovom oldtajmeru i hvala što ste podijelili (priču) i inspirisali toliko nas koji pokušavamo da sustignemo vaš savršeni primer. Vi ste vođa i pionir – naveo je jedan korisnik.
