Pojeo ljudski mozak i 45 godina živi u staklenom kavezu: Еvo kako izgleda pravi “Hanibal Lektor”

Robert Modsli ima 71 godinu i od 1979. godine se nalazi u samici koju čini stakleni kavez. On je naveo “da će ponovo ubiti, ako bude pušten”, a u samici je završio nakon što je ubio tri osobe dok je služio doživotnu kaznu za ubistvo Džona Farela 1974. godine.

Ovaj čovjek se smatra najopasnijim čovjekom u Velikoj Britaniji, a prozvan je i “pravi Hanibal Lektor”.

Robert živi već 44 godine u zatvoru Vejkfild u izolovanom i neprobojnom staklenom kavezu.

Jedino prirodno svjetlo koje dobija je za vrijeme dok mora da izađe napolje zbog obaveznih vježbi, ali ne održava kontakt ni s jednim zatvorenikom, već samo sa šest stražara koji ga čuvaju.

Jedini namještaj u njegovoj ćeliji su sto i stolica, oba od komprimiranog kartona, a toalet i umivaonik čvrsto su pričvršćeni za pod. Modslijev krevet je betonski kamen, a vrata su napravljena od čvrstog čelika, otvaraju se unutar kaveza u ćeliji. Kavez je okružen debelim prozirnim akrilnim pločama i ima mali otvor na dnu kroz koji čuvari prenose njegove obroke.

Rođen je u Tokstetu (Liverpul) u junu 1953. godine i svoje rane godine proveo je u katoličkom sirotištu s trojicom svoje braće. Njegova majka bila je zavisna od kokaina, a otac je imao problema s alkoholom. Godinama ih je otac izlagao fizičkom zlostavljanju. Modsli je prošao najgore jer je često stajao u odbranu svoje braće, što bi razljutilo njegovog oca pa bi ga strože kažnjavao.

Znao je da bude zatvoren u sobi na šest mjeseci, a jedina poseta bila je kada bi otac ulazio u sobu da ga premlati.

“Gotovo svaki dan smo bili izloženi zlostavljanju. Gotovo uvijek su nas tukli i slali u našu sobu”, objasnio je jednom prilikom, rekavši da je “ono čega se najviše sjeća batine”. “Jednom sam bio zaključan u svojoj sobi na šest mjeseci. Moj otac je samo otvorio vrata da me udari. Mislim da je to radio između četiri i šest puta dnevno. Jednom mi je slomio vazdušnu pušku na leđima”.

Sa 16 godina prebačen je kod staratelja u London, što je bio period u kojem je počeo da koketira s kokainom i marihuanom. Kako bi platio drogu, počeo je da se prostituiše. Nakon nekoliko pokušaja samoubistva, bio je prisiljen da potraži psihološku pomoć. Ljekarima je rekao da je čuo glasove koji su mu govorili da ubije svoje roditelje. Takođe je priznao da je tokom djetinjstva bio seksualno zlostavljan.

Kasnije je otišao toliko daleko da je rekao da, “da sam ubio svoje roditelje 1970. godine, nijedna druga osoba ne bi umrla”. Njegove žrtve bile su ubice i pedofili. Ubijao je samo kriminalce, hladnokrvno i brutalno, do tada neviđeno.

Njegov prvi zločin i jedini koji je počinio izvan zatvora bio je kad je imao 21 godinu. Pedofil po imenu Džon Farel kontaktirao ga je radi seksa. Farel mu je pokazao neke fotografije djece koju je zlostavljao i tako oslobodio Modslijev bijes koji ga je vrlo nasilno zadavio. Osuđen je na doživotnu robiju, a stručnjaci su, zbog strašnih psihičkih problema, preporučili da nikada ne bude pušten na slobodu.

To je bio zločin koji bi ga doveo psihijatrijsku bolnicu Broadmur. Tu je počinio svoj drugi monstruozni zločin. Godine 1977. dogovorio se s drugim zatvorenikom i uspjeli su da zatvore Dejvida Česmana, osuđenog za pedofiliju, u njegovu ćeliju. Mučili su ga do smrti devet sati.

Ovaj zločin je bio razlog zbog kojeg je prebačen u Vejkfild, gdje su bili smješteni najopasniji zatvorenici u zemlji. Ali to ga nije spriječilo, te je 1978. počinio još dva ubistva. Prvi od njih bio je Salni Darvud, osuđen za mučenje svoje žene. Pozvao ga je u ćeliju i nasmrt izbo nožem.

Kasnije je pozvao još nekoliko zatvorenika, ali niko nije prihvatio. Zato je krenuo u lov na drugu žrtvu i uspio da satera u ćošak Bila Robertsa, zatvorenog zbog silovanja sedmogodišnje djevojčice. Modsli ga je ubio tako što mu je zabio oštru viljušku u uho i mozak. Službenici su svjedočili da je pojeo mozak svoje žrtve.

To nikada nije dokazano, ali od tada će Moldsli biti poznat kao “Hanibal, kanibal”. Kada je Modsli bio siguran da je Roberts mrtav, mirno je prišao zatvorskom čuvaru i rekao mu da će večeras biti dvoje manje za večeru i da na sljedeća ubistva neće dugo čekati.

Nakon ovih zločina pronašli su način da ga spriječe da više ikome naudi i izgradili izolacionu ćeliju od neprobojnog stakla u podrumu zatvora. Ćelija je nazvana “staklenim kavezom” jer je bila vrlo slična zatvoru u kojem je držan filmski Hanibal Lektor.

Godine 2000. zatražio je skraćenje roka u kom treba da bude u izolaciji, ali je odbijen. Kako bi bolje podnio samoću, zatražio je dopuštenje da igra društvene igre sa čuvarima ili da mu daju papagaja. Takođe je rekao da će mu, ako ga uskrate, dati kapsulu cijanida da mu okonča život. Svoj 64. rođendan proveo je uživajući u igrici Kol of Djuti.

U jednom intervjuu je rekao:

“Ne nadam se više ničemu. Nijedan službenik me ne zanima i brinu se samo da se, kad otvore vrata, što pre vratim u ćeliju. Mislim da bi policajac mogao da zastane i da malo popriča, ali to nikad ne uradi. Ovo je kao da se vraćam u djetinjstvo, u sobu u kojoj sam bio zaključan šest mjeseci i to me proganja.”