Naučnici su dokumentirali prvi slučaj u svijetu u kojem burmanski piton jede mrežastog pitona, što je rijedak i izniman sukob dviju vrsta zmija, koje se ubrajaju među najveće na svijetu. Incident se dogodio na farmi divljih životinja Akiz u okrugu Bandarban u Bangladešu u oktobru 2020., a sada je objavljen u studiji.
Burmanski piton (Python bivittatus), vrsta porijeklom iz većeg dijela Bangladeša, pronađena je s vrhom repa mrežastog pitona (Malayopython reticulatus) u ustima. Burmanski piton bio je dug 3,04 m, a obrok je trajao oko dva sata.
Dok obje vrste koegzistiraju u Bangladešu, mrežasti piton daleko je rjeđi. Njegova su viđenja ograničena na okruge Sylhet i Chittagong. U područjima gdje se njihova staništa preklapaju, kao što su šume i poljoprivredna zemljišta, te dvije vrste mogu se takmičiti za sličan plijen, što uključuje ptice, guštere, pa čak i veće životinje poput majmuna i jelena.
Golemi gmazovi
Dramatičan susret dva vrhunska grabežljivca odigrao se kada je burmanski piton uhvatio mrežastog pitona za rep i čvrsto se omotao oko njega. Potom je postupno počeo gutati svoj plijen, i to počevši od repa.
Uprkos odbrambenom naporu mrežastog pitona, koji je pokušao stisnuti svog napadača, burmanski piton je izašao kao pobjednik. “Koliko znamo, ovo je prvi dokumentirani napad burmanskog na mrežastog pitona”, pišu autori studije.
Dok je burmanski piton u ovom incidentu dug 3,04 m, mrežasti pitoni općenito su mnogo duži. Zapravo, poznati kao najduža vrsta zmije na svijetu. Mrežasti pitoni često mogu premašiti 6 m u duljinu, a najduža zabilježena jedinka, pronađena na indonezijskom otoku Sulawesiju 1912., bila je duga nevjerojatnih 9,75 m.
Burmanski pitoni obično ne dosežu iste duljine. Međutim, najveći zabilježeni burmanski piton, uhvaćen na Floridi 2023., bio je dug impresivnih 5,79 m.
Invazivne populacije
Iako je ovaj konkretan susret u Bangladešu završio smrtonosnim obračunom, interakcije između burmanskih pitona i drugih vrsta pitona nisu uvijek tako neprijateljske. U južnoj Floridi, otkriveno je da je hibrid burmanskog i indijskog pitona (Python molorus) još bolje prilagođen okolišu Evergladesa nego obje roditeljske vrste.
Takva hibridizacija postala je značajan problem u tekućoj borbi protiv invazivnih populacija zmija u regiji.
Ovaj rijedak događaj grabežljivosti služi kao podsjetnik na žestoku konkurenciju koja postoji u životinjskom carstvu, čak i između vrsta koje dijele slične ekološke niše. Dok istraživači nastavljaju proučavati ove susrete, oni nude nove uvide u ponašanje i strategije preživljavanja najvećih zmija na svijetu, prenosi Dnevno.hr.
