U berlinskom restoranu brze hrane u strogom centru, s pogledom na poznatu ulicu Kurfürstendamm i Memorijalnu crkvu Kaisera Wilhelma, radi i Makedonac Orhan Musevski.
Ni popularni Kudamm sa svojim trgovinama, ni teško oštećena crkva u Drugom svjetskom ratu koja je sa svojom novom, modernom inačicom nezaobilazna atrakcija za sve goste grada, Orhanu puno ne znače.
Gotovo da ih više i ne zamjećuje kad pet puta sedmično s berlinske periferije dolazi do svog radnog mjesta.
– Ove dvije godine u Njemačkoj uzele su mi pet godina života. Nikako mi se ne sviđa sistem života ovdje. U Makedoniji je bolja klima, ljudi, u svojoj zemlji sam bio sretniji, zadovoljniji. Zarađuje se 400-500 eura, ali svi su nekako raspoloženiji nego ovdje, nasmijani. Ma svugdje na našim prostorima je zapravo bolje. I Hrvati, Bosanci, Srbi, Crnogorci su dobri ljudi, otvoreni, povezani, srdačni, vjeruju u Boga… Ovdje su rijetki iskreni osmijesi, a vjeruje se jedino u novac – Orhanovo je iskustvo.
– Ni mnogim Nijemcima nije lako, ali za nekog poput mene rezervirani su najlošiji poslovi od kojih nema šanse da se, kao nekad, skučiš, kupiš stan ili novi auto. Kad mi od plaće odbiju 600 eura poreza, ostaje mi 1500 eura, a samo na sobu od 15 kvadrata odlazi mi još šesto eura. Zimi gazda zbog povećanih troškova grijanja traži i 650 eura. Kad sam došao, takav sam smještaj plaćao 350 eura, ali onda je počeo rat u Ukrajini, sve je poskupjelo i sad ne uspijevam na stranu staviti ni sto eura – priča Orhan, kojeg je u Njemačku dovela želja za boljim životom, ali i specifični zdravstveni problem, piše Večernji list.
Uspješno ga je riješio, kaže, i ponosno pokazuje zdravstvenu iskaznicu zahvaljujući kojoj zahvat i skupe injekcije nije plaćao iz svog džepa. Na tome je zahvalan, ali Njemačke mu je svejedno dosta.
– Uskoro se vraćam na naš Balkan, u moju Makedoniju. Tamo i cvijeće drukčije miriše… – nostalgičan je Orhan, koji nije stigao upoznati Berlin iako je u tom gradu dulje od dvije godine.
– Puno se radi, na poslu sam osam i pol sati, a radim uglavnom s ljudima iz Albanije, Nigerije, Indije… Stalno smo pod kamerama da ne bi netko slučajno sjeo. Do stana putujem više od sat vremena, kuhinju i kupaonicu dijelim s četvero naših ljudi, iz Makedonije, Hrvatske i Srbije, a svima je slično kao i meni. Kod kuće nam naše televizije ističu samo negativno i vjerovali smo da je ovdje bolje. Ali, i ovdje ima puno negativnog, samo se to toliko ne stavlja u prvi plan. Zašto i bi, tko bi onda došao raditi u Njemačku? – kaže Orhan, koji se u Makedoniji bavio nogometom, a nakon što se malo odmori u svojoj domovini, opet će razmisliti o poslu u inozemstvu, ali ovaj put bliže kući, negdje na Balkanu kaže.
Ima, dodaje, dosta znanaca koji u vrijeme turističke sezone odlaze raditi u Hrvatsku i Crnu Goru.
– I ljudi su zadovoljni, zadovoljniji nego što sam ja u Njemačkoj. Rade od lipnja do kraja rujna, a plaća im u Hrvatskoj, kako su mi pričali, bude hiljadu eura. Dobiju i besplatan smještaj, obroke i tih hiljadu eura im ostane čistoga. Hrvatska je lijepa, Dubrovnik, Split, Zagreb prekrasni, imate dobrog premijera i, ako mi se ukaže prilika, možda se vidimo negdje na hrvatskoj obali – zaključuje simpatični razgovorljivi Orhan.