Naša današnja priča vodi vas u davnu 1968. godinu, kada su, prilikom iskopavanja u okolici glavnoga grada kineske pokrajine Hunan, arheolozi otkrili nešto fascinantno i jezivo.
Naime, posmrtne ostatke Xin Zhui, plemkinje koja je živjela u vrijeme dinastije Han (206.-220. p.n.e.). Uz tijelo su pokopani dokumenti koji svjedoče o životu u tom periodu, basnoslovno vrijedan nakit, toaletne potrepštine te oko dvije stotine izrezbarenih drvenih figura, po svoj prilici simboličkih prikaza njezinih slugu.
No, ono što je iznenadilo znanstvenike bilo je stanje u kojem se pokojničino tijelo nalazilo. Riječ je, naime, o najbolje očuvanoj ljudskoj mumiji koja je ikad otkrivena.
Iako je u grobnici počivala duže od 2.000 godina, koža joj je bila elastična i glatka na dodir, imala je kosu, obrve i trepavice, a unutrašnji organi bili su praktički netaknuti.
Da stvar bude bizarnija, ligamenti su joj se mogli saviti, kao u žive osobe, a u žilama je još bilo krvi grupe A. Nadalje, u želucu pokojnice pronađene su neprobavljene sjemenke lubenice, pa su znanstvenici zaključili da je umrla u ljeto, kad to voće uspijeva, i da joj je to bio posljednji obrok. U venama su pak otkriveni ugrušci, sugerirajući da je najvjerovatniji uzrok ženine smrti bio srčani udar. Uz to, pokazalo se da je plemkinja imala povišeni kolesterol, bolesnu jetru, žučne kamence i dvije vrste parazita.
Pokojnica je počivala u nepropusnoj grobnici, četrdeset metara pod zemljom, umotana i dvadeset slojeva svilene tkanine te položena u borov lijes koji se nalazio unutar većeg ljesa, a ovaj unutar još većeg. Čitava kripta bila je ispunjena ugljenom, koji apsorbira vlagu, te zapečećena bijelom glinom, onemogućujući pristup kisiku i bakterijama. No, sve to tek je djelomično objasnilo stanje mumije.
Pokušaji stručnjaka da rasvijetle misteriju u laboratoriju samo su ga dodatno produbili. Otkriveno je, naime, da je tijelo bilo natopljeno tajanstvenom tekućinom. Bila je blago kiselkasta te je sadržavala tragove magnezija, no ni nakon stotina analiza najsavremenijom opremom nije utvrđeno o čemu se tačno radilo.
Znanstvenici pretpostavljaju da je upravo ta tekućina razlog zbog kojeg se tijelo stoljećima nije raspalo, ali to ne mogu dokazati. Mumija, koja se čuva u Muzeju provincije Hunan, više ne izgleda kao u trenutku kad je otkopana. Počela je propadati čim je stupila u kontakt s kisikom te se dobrim dijelom raspala.
SLOBODNABOSNA/PRESS
