U opkoljenom Sarajevu, 28. septembra 1993. godine, usvajanjem Deklaracije Prvog bošnjačkog sabora donesena je odluka o povratku historijskog narodnog imena Bošnjak i naziva bosanski jezik.
Sabor je održan u podrumskim prostorijama sarajevskog hotela „Holiday Inn“, dok je grad bio pod opsadom i svakodnevnim granatiranjem. Odluka donesena na skupu imala je dugoročne političke i identitetske posljedice, a 28. septembar danas se obilježava kao Dan Bošnjaka u Bosni i Hercegovini, regionu i dijaspori.
Nije se radilo o odluci donesenoj preko noći. Pitanje nacionalnog imena Bošnjaka bilo je prisutno decenijama, posebno nakon što je naziv Bošnjak postepeno potiskivan iz službene i javne upotrebe.
Od „Muslimana“ do Bošnjaka
Nakon austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine 1878. godine, pitanje nacionalnog identiteta stanovništva Bosne prolazilo je kroz različite političke faze. Tokom kasnijeg perioda, posebno u vrijeme Jugoslavije, Bošnjaci su se u službenim kategorijama susretali s različitim određenjima.
U socijalističkoj Jugoslaviji nacionalno izjašnjavanje kao Musliman, s velikim početnim slovom, priznato je kao nacionalna kategorija Ustavom iz 1971. godine. To je omogućilo institucionalno priznanje naroda, ali je istovremeno ostalo pitanje dugoročne primjerenosti naziva koji je bio vezan za vjersku odrednicu.
Početkom 1990-ih, u vrijeme raspada Jugoslavije i rata u Bosni i Hercegovini, pitanje nacionalnog imena ponovo je dobilo političku i historijsku težinu.
Sabor u opkoljenom Sarajevu
Pripreme za Prvi bošnjački sabor odvijale su se u izuzetno složenim ratnim okolnostima. U njegovom organizovanju važnu ulogu imalo je Vijeće Kongresa bošnjačkih intelektualaca, a cilj je bio okupiti predstavnike političkog, akademskog, vjerskog i društvenog života.
Jedno od važnih pitanja bilo je i izjašnjavanje o tadašnjem mirovnom planu Owena i Stoltenberga, dok je drugo predstavljalo pitanje nacionalnog imena i naziva jezika.
Delegati su u Sarajevo dolazili u izuzetno teškim uslovima, a neki su do grada stigli kroz tunel ispod sarajevskog aerodroma, koji je tokom opsade predstavljao jednu od ključnih veza opkoljenog grada s ostatkom teritorije.
Usvajanjem Deklaracije potvrđen je povratak historijskog imena Bošnjak, dok je maternji jezik definiran kao bosanski jezik.
Odluka je predstavljala važan trenutak u procesu političkog i nacionalnog definiranja Bošnjaka tokom rata u Bosni i Hercegovini.
Odluka dobila ustavnopravnu potvrdu
Odluke Prvog bošnjačkog sabora potom su dobile i institucionalnu potvrdu. Parlament Republike Bosne i Hercegovine prihvatio je promjene kojima je ime Bošnjak ponovo uvedeno u službenu ustavnu upotrebu.
Nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma 1995. godine, Bošnjaci su u ustavnom poretku Bosne i Hercegovine definirani kao jedan od tri konstitutivna naroda, zajedno s Hrvatima i Srbima.
Dan Bošnjaka danas
Tokom godina nakon rata, 28. septembar obilježavan je kroz akademije, naučne skupove, kulturne programe i druge manifestacije. Posebnu pažnju ovom datumu posvećuju bošnjačke institucije i organizacije u zemljama regiona, kao i zajednice u dijaspori.
Dan Bošnjaka obilježava se u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Crnoj Gori, Kosovu, Sjevernoj Makedoniji, Hrvatskoj, ali i među bošnjačkim zajednicama širom Evrope i Sjeverne Amerike.
U Bosni i Hercegovini 28. septembar nije državni praznik niti opći neradni dan na nivou cijele zemlje, s obzirom na složeno ustavno uređenje i činjenicu da BiH nema jedinstven zakon o praznicima na državnom nivou. Datum se, međutim, obilježava kroz različite institucionalne, obrazovne, kulturne i javne programe.
U Sandžaku se 28. septembar obilježava kroz programe koje organiziraju bošnjačke institucije, dok se različite aktivnosti održavaju i u Novom Pazaru, Tutinu, Sjenici, Rožajama, Bijelom Polju i drugim sredinama.
Na Kosovu ovaj datum ima poseban institucionalni značaj za bošnjačku zajednicu, dok se u Crnoj Gori i drugim državama regiona obilježava kroz aktivnosti nacionalnih vijeća, kulturnih udruženja i lokalnih institucija.
Tri decenije nakon odluke donesene u ratnom Sarajevu, 28. septembar ostaje datum koji za Bošnjake ima posebno mjesto u savremenoj historiji – kao podsjetnik na obnovu nacionalnog imena i potvrđivanje bosanskog jezika u jednom od najtežih perioda u historiji Bosne i Hercegovine.
