Rasprava o minimalnoj plati u Federaciji BiH ponovo je otvorila pitanje koje nema jednostavan odgovor: koliko radnik mora zarađivati da bi mogao dostojanstveno živjeti, a koliko poslodavac može izdvojiti za njegovu platu, a da pritom ne ugrozi poslovanje i radna mjesta?
Dok sindikati upozoravaju da rast minimalca prema važećoj formuli ne prati stvarni rast troškova života, poslodavci traže predvidivost i rasterećenje cijene rada. Između te dvije strane nalazi se Vlada FBiH, pred kojom je odluka za 2027. godinu. Može li se pronaći model koji neće značiti gubitak ni za radnike ni za privredu?
Na ovo, ali i neka druga pitanja za portal Radiosarajevo.ba govorio jedr. sc Alem Merdić, docent na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Zenici.
“Zamislite da vas pozovu da napišete pravilo o minimalnoj plati, ali uz jedan uslov: ne smijete znati hoćete li sutra biti radnik s 1.065 KM ili vlasnik male firme koja za tu platu izdvaja oko 1.760 KM. To je u suštini ‘veo neznanja’ Johna Rawlsa: pravedna su ona pravila koja bismo izabrali ne znajući kojoj ćemo strani pripasti. Rawls je smatrao da bismo posebno štitili one na dnu, ali bi nas jednako zanimalo hoće li firma koja plaća tu platu postojati i sljedeće godine.
Kritičari će reći da i takav misaoni eksperiment nekome ide u prilog, a nekome ne, što je upravo spor koji vodi i Vlada. Ona nema veo neznanja, ali mora odlučiti kao da ga ima, uzimajući u obzir širu ekonomsku sliku i posljedice odluke na radnike, poslodavce i ukupnu privrednu aktivnost”, objasnio je Merdić.
Kako dalje navodi, Ekonomsko-socijalno vijeće FBiH nije 16. novembra postiglo konsenzus o minimalcu za 2027. Poslodavci podržavaju izračun po važećoj Uredbi, Sindikat je protiv, a odluku donosi Vlada. Prema Uredbi, minimalna plata za narednu godinu se usklađuje zbirom polovine rasta cijena i polovine rasta BDP-a za period januar – septembar tekuće godine.
Poslodavci procjenjuju BDP od oko 2,3% i inflaciju od oko 4,8%, što daje 3,55% i minimalac od oko 1.065 KM. Uz inflaciju od 4,8% to je realni minus od malo više od jedan procentni poen. Kada cijene rastu brže od ekonomije, minimalac se po Uredbi realno smanjuje, bez obzira na nominalni rast.
https://googleads.g.doubleclick.net/pagead/ads?gdpr=0&client=ca-pub-9349882814557951&output=html&h=280&slotname=2233073567&adk=3091864583&adf=820155996&pi=t.ma~as.2233073567&abgtt=6&w=787&fwrn=4&fwrnh=100&lmt=1795103490&rafmt=1&format=787×280&url=https%3A%2F%2Fradiosarajevo.ba%2Fmetromahala%2Fteme%2Falem-merdic-analiza-minimalna-plata-u-federaciji-bih%2F661471&fwr=0&rpe=1&resp_fmts=3&aiof=14&asro=0&aimartd=4&aieuf=1&aicrs=1&uach=WyJXaW5kb3dzIiwiMTkuMC4wIiwieDg2IiwiIiwiMTU3LjAuODEwMy43OSIsbnVsbCwwLG51bGwsIjY0IixbWyJOb3QtQS5CcmFuZCIsIjk5LjAuMC4wIl0sWyJHb29nbGUgQ2hyb21lIiwiMTU3LjAuODEwMy43OSJdLFsiQ2hyb21pdW0iLCIxNTcuMC44MTAzLjc5Il1dLDBd&dt=1795103490784&bpp=1&bdt=1658&idt=2&shv=r20261118&mjsv=m202611110101&ptt=9&saldr=aa&abxe=1&cookie=ID%3Dab8fcc44415eb01c%3AT%3D1773954662%3ART%3D1795103483%3AS%3DALNI_MYsUtfgUdPyaxmzYctnbAjPaoZ43g&gpic=UID%3D000013867c95114c%3AT%3D1773954662%3ART%3D1795103483%3AS%3DALNI_MZKqlhQccZT_JfjWTbOP5IblH0j6w&eo_id_str=ID%3D9b99135c055fab9e%3AT%3D1790169725%3ART%3D1795103483%3AS%3DAA-AfjZA-p2atDtQ6ByRBcuUdLGB&prev_fmts=0x0%2C300x250%2C300x600&nras=1&correlator=6588528056305&frm=20&pv=1&u_tz=60&u_his=6&u_h=1080&u_w=1920&u_ah=1032&u_aw=1920&u_cd=24&u_sd=1&dmc=8&adx=458&ady=2485&biw=1912&bih=945&scr_x=0&scr_y=0&eid=95404664%2C95408436%2C95409688%2C95409873%2C95410045%2C122882244%2C42533293&oid=2&pvsid=6020719005485629&tmod=1741943699&uas=1&nvt=1&ref=https%3A%2F%2Fradiosarajevo.ba%2F&fc=1920&brdim=0%2C0%2C0%2C0%2C1920%2C0%2C1920%2C1032%2C1920%2C945&vis=1&rsz=%7C%7CEebr%7C&abl=CS&pfx=0&fu=128&bc=31&plas=308x742_l%7C308x742_r&bz=1&ifi=4&uci=a!4&btvi=2&fsb=1&dtd=37
Je li sindikalni prijedlog izvodiv?
Sindikat traži da se minimalac veže za prosječnu platu: 80% za nekvalificirane radnike, 90% za srednju školu, 95% za višu i 100% za visoku stručnu spremu. Uz prosječnu neto platu od 1.741 KM u septembru procentni model daje otprilike od 1.392 KM za NK do 1.741 KM za VSS, odnosno povećanje od 35 do 70% u odnosu na trenutnu minimalnu platu.
“Takav skok plata je teško provesti u jednom koraku. Realni rast BDP-a iznosio je 1,9% u prvom i 2,5% u drugom kvartalu. Minimalac je već sada oko 59% prosječne neto plate. OECD pri poređenju minimalnih plata koristi medijalnu, koja je manja od prosječne plate. Prema podacima OECD-a, minimalna plata u prosjeku iznosi oko 56% medijalne bruto plate u zemljama članicama.
Sindikat ističe da bi Vladina formula donijela manje od 50 KM povećanja, što smatraju nekorektnim s obzirom na rast cijena. Obje strane imaju argument, a jaz među njima je veliki”, upozorava Merdić.
Efekat na privredu
Jedini pravi test je 2025. Minimalac je tada sa 619 podignut na 1.000 KM (+61,55%), a broj zaposlenih je od kraja 2024. do septembra 2026. pao za 4.088, prema podacima Porezne uprave FBiH. To ne dokazuje uzrok, jer su istovremeno djelovali slabija izvozna potražnja i demografija. Iako ovaj podatak sam po sebi ne dokazuje da je povećanje minimalne plate uzrokovalo pad zaposlenosti, on otvara pitanje dugoročnih efekata politike minimalne plate na tržište rada, posebno u djelatnostima s nižom produktivnošću i malim profitnim maržama. Poslodavci tvrde da su cijene zbog toga porasle, ali koliki dio poskupljenja se može pripisati toj odluci nije precizno utvrđeno.
Šta je s malim preduzećima?
Kako Merdić dalje navodi, upravo kod malih preduzeća posljedice ovakvog povećanja najviše dolaze do izražaja. Za radnika koji prima minimalnu platu od 1.027 KM poslodavac izdvaja približno 1.700 KM, dok bi za minimalac od 1.500 KM taj trošak iznosio gotovo 2.500 KM po radniku. Za preduzeće s deset zaposlenih to znači oko 8.000 KM dodatnih mjesečnih troškova. Istovremeno, rasterećenje privrede nije pratilo rast minimalne plate očekivanom dinamikom: stopa doprinosa smanjena je sa 41,5% na 36%, dok najavljeni cilj od 28,5% nije ostvaren. Udruženje malih i srednjih privrednika upozorava da ova preduzeća čine više od 90% ukupnog broja firmi. Njihova poruka nije protiv rasta plata, već za predvidivost, dovoljno vremena za prilagođavanje i aktivno učešće privrede u donošenju odluka koje neposredno utiču na njihovo poslovanje.
“Svaka rasprava o minimalnoj plati mora računati i s onim što zvanična statistika ne vidi. Praksa ‘plate u koverti’ podrazumijeva da se radniku prijavi minimalna plata, dok se ostatak isplaćuje u gotovini. Na taj način dio primanja ostaje izvan sistema oporezivanja i obračuna doprinosa. Koliko je ova pojava raširena teško je precizno utvrditi upravo zato što je riječ o neprijavljenim tokovima.
Argument ide u oba smjera. Zagovornici veće plate kažu da viši minimalac sužava prostor za takvo prijavljivanje, a OECD među opravdanjima minimalca navodi upravo ograničavanje podprijavljivanja plata. S druge strane, kritičari upozoravaju da koverta nije samo posljedica niskog minimalca nego i visokih poreza i doprinosa, pa bi veći minimalac bez rasterećenja mogao poslodavce gurnuti prema sivoj zoni. Zato povećanje minimalca, bez istovremenog rasterećenja rada i efikasnijeg nadzora, ne mora donijeti očekivane rezultate”, izričit je.
Šta bi bila razumna mjera?
Prema riječima profesora Merdića, sudija koji presuđuje samo prema jednoj strani prestaje biti sudija. Zato bi presuda za 2027. mogla imati tri dijela.
Prvo, iznos. Umjesto da inflacija i realni rast BDP-a nose po pola težine, minimalac bi se mogao podići tako da u cijelosti nadoknadi inflaciju i uz to prati polovinu rasta BDP-a. Ovo povećanje nadoknađuje inflaciju i omogućava učešće rada u realnom rastu, a stvarno povećanje ukupnih troškova za poslodavce iznosi približno 100 KM po radniku. Radnik tako ne gubi na cijenama, a firma ne dobija šok. Tačan iznos treba zaključiti tek kad Zavod za statistiku objavi službene podatke za januar–septembar.
Drugo, preispitivanje metodologije. Popravljena formula je kratkoročno rješenje. U narednom periodu trebalo bi preispitati sam način utvrđivanja minimalca, kroz stručnu analizu uz učešće Vlade, sindikata i poslodavaca. Nužno je pored inflacije i realnog rasta BDP-a u analizu uključiti: produktivnost, zaposlenost, regionalne i sektorske razlike, ukupno poresko opterećenje rada, odnos prosječne i medijalne plate, sa posebnim akcentom na konkurentnost ekonomije. Važno je osigurati predvidivost, kako bismo dobili stabilnije poslovno okruženje.
Treće, neoporezivi dio. Uredba o isplati pomoći radnicima omogućava da poslodavci isplaćuju do 300 KM mjesečno bez obračuna doprinosa. Ekonomsko-socijalno vijeće ju je jednoglasno podržalo, a Vlada ju je produžila do kraja 2026. Tu odluku bilo bi korisno zadržati i za 2027. Firmama daje fleksibilan način da radnicima pomognu u godini visokih cijena bez trajnog tereta, radnicima veći neto iznos, a može smanjiti i motiv za kovertu. Ali to je dopuna, ne zamjena za platu. Takva isplata ne znači trajno smanjenje redovnih obaveza poslodavaca, a jer se na nju ne plaćaju doprinosi, u pravilu ne ulazi u osnovicu za penziju i druga prava. Zato ne smije postati način da se minimalac drži nisko.
“Sudija ima težak zadatak – pronaći mjeru koja neće žrtvovati ni ekonomsku održivost ni socijalnu pravdu. Prava presuda je ona u kojoj neće izgubiti ni radnik, ni privreda, ni društvo u cjelini”, zaključio je Alem Merdić u razgovoru za portal Radiosarajevo.ba.