Dok mladi radije biraju grad umijesto sela, mladi Anđelo Petković (28) odlučio je da ostane u rodnom selu. Iako je imao priliku da živi u Parizu, on je izabrao da ostane na svojoj djedovini i to u malom Krčimiru na obroncima Suve planine.
Selo moje ljepše od Pariza” važi u slučaju ovog dvadesetosmogodišnjaka. On ovdje živi, radi, bavi se stočarstvom, poljoprivredom, čuva životinje, proizvodi hranu i kaže da mu je to zadovoljstvo i da se na selu osjeća slobodno.
– Ovo je za mene grad svjetlosti. Ja u grad nisam navikao i ne bih mogao da živim u gradu. Tu sam rođen, tu sam odrastao, tu sam ostao, za bolje ne znam. Moj dan je ispunjen, od ujutru do mraka. Radim sve, poljoprivredu sijemo, žito, kukuruz, djeteline kosimo, plastenike malo, ovce… – kaže Anđelo, kome dan počinje u pet sati ujutru, a završava uveče oko 7.30.Anđelo živi sa bakom Dragicom, koja ga je čuvala od djetinjstva.
– Imam sina, imam kćerku, ali i Anđelo mi je bio najveća podrška i dan danas mislim dok sam ja živa da on neće odavde da krene i moramo da pojasnimo njegova mama živi i radi u Parizu više od 20 godina. On je i bio kod nje i živio i pokušavao da ostane, ali ipak nešto ga vuče korijenima. Ovdje mu je ljepše nego u Parizu i šta da radim, i ja da sam ostala sama, ne znam kako bih se snašla, ali on mi je najveća podrška – kaže baka Dragica.
Anđelo radi u Domu zdravlja u Gadžinom Hanu, a nakon završene smjene, odmah dolazi kući, presvlači se i ide kod stoke, namiruje, hrani.– Ko nije navikao da radi njemu je sve teško, ko je navikao, ja sam od djetinjstva, što se kaže, namučen i navikao sam da radim i meni ništa nije teško. Drugovi su čude što sam ostao na selu – kaže Anđelo i dodaje da ni djevojke nisu oduševljene životom na selu.– Teško, ne podržavaju baš selo, ne podržavaju ni muškarci, a kamoli djevojke, nema od toga ništa – kaže on.
