Srećko Ignjatović iz Semizovca kod Sarajeva radni vijek je završio kao kondukter željeznica Federacije BiH. Međutim već sedam godina stanuje u službenoj zgradi željeznica staroj 119 godina.
Kako je oduvijek gajio ljubav prema historiji i razvoju u stanu gdje živi formirao je prvi muzej željeznica u BiH. Skupljao je građu, kupovao fotografije, donosio predmete vezane za razvoj željeznice gdje god mu se ukazala prilika. Skupio je veliku zbirku o historije parnjača, dizelki, električnih lokomotiva…
Pamti Srećko kada se na veliko švercala kafa iz Italije i Austrije, farmerke iz Trsta. Sve se krilo u vagovima kao zmija noge jer milicije je bilo posvuda a šverc je bio strogo zabranjen. Sjeća se berača kukuruza koji su iz Bosne odlazili u Slavoniju da rade na dnevnicu ili za kukuruz. Kada završe berbu obavezno su se vraćali u Bosnu poslovnom klasom voza.
Imali su love kao pljeve a kako se danima nisu kupali niti su čizme skidali kada oni uđu drugi putnici napuštaju vagone. Pričao je Srećko vrlo skromni i uljudan gospodin kako je voz iz Sarajeva do Ljubljane putovao sedam sati koliko danas voze putnički automobili. Muzej kojega je Srećko formirao u svome stanu prvi je i jedini u BiH. Hoće li institucije imati sluha za historiju i kulturu teško je reći.
Srećko i dalje svake godine produžava ugovor sa željeznicama FBiH o stanovanju u službenoj zgradi staroj 119 godina. Ako dođe do gradnje suvremene pruge kroz Semizovac zgrada se ruši a gdje će sedam stanara među kojima su Srećko i njegov muzej pitanje je za milijun dolara.
Više pogledajte u video uratku.
