Godine 2009. na aukciji u hotelu “Emirates Palace” u Abu Dabiju, čovjek po imenu Said Abdul Gafour Kouri platio je nevjerovatnih 52,2 miliona dirhama, što je tada iznosilo 14,3 miliona dolara, za registarsku tablicu sa brojem “1”. Ova tablica je do današnjeg dana ostala najskuplje plaćena registarska oznaka na svijetu, a sama transakcija je izazvala različite reakcije, od divljenja do osude.
Said Abdul Gafour Kouri, bogati biznismen iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, postao je svjetski poznat kada je na aukciji u Abu Dabiju kupio registarsku tablicu sa brojem “1”. Ova rekordna suma novca nije prošla nezapaženo, a društvene mreže su se usijale od komentara kako u godini kupovine, tako i u danima koji su uslijedili.
Nedavna objava koja podsjeća na ovu kupovinu ponovo je podstakla brojne diskusije na društvenim mrežama, gdje su korisnici imali različite reakcije. Dok neki komentari ukazuju na rasipništvo i luksuz koji je daleko od realnosti prosječnog čovjeka, drugi pak brane Kourijevo pravo da troši svoj novac kako želi.
U jednoj od nedavnih diskusija, korisnici društvenih mreža izražavaju svoje mišljenje o ovoj luksuznoj kupovini:
Mirfat Camović: “Stokaaaaaaaaa”
Almir Hukić: “Jeb… ti s…. koju si siso i koju sisaš đubre jedno majmune broju 1”
Stefan Suvajac: “Joj ljudi malo je ovakvih što daju u dobrotvorne svrhe, više dadne bijednik nego ovakvi, sit gladnog ne razumije.”
Damir Rupert: “Bolje da je dao pare u dobrotvorne svrhe i tu gladnu djecu koja ga okružuju dok je on dobio (1) broj kao i tablicu koja mu ništa ne znači.”
Ovi komentari jasno ukazuju na nezadovoljstvo i kritiku upućenu bogatima arapima koji naizgled troše novac na “beskorisne” stvari, dok bi, prema mišljenju mnogih, taj novac mogao biti bolje upotrijebljen u humanitarne svrhe.
Kupovina najskuplje registarske tablice na svijetu od 14,3 miliona dolara i dalje izaziva burne reakcije u javnosti. Dok jedni vide ovu kupovinu kao simbol prestiža i bogatstva, drugi u njoj prepoznaju simbol rasipništva i nepravde. Sa svakom novom diskusijom na društvenim mrežama, postavlja se pitanje: koliko je previše kada je riječ o luksuzu i gdje povući granicu između ličnog zadovoljstva i društvene odgovornosti?
