Josip Broz Tito je imao ukupno 19-toro dece (16 sinova i tri kćerke), a broj žena teško da može stati na 10 prstiju.
U nastavku pročitajte sve Titove žene, od prve do posljednje.
Tito upoznaje svoju prvu ljubav, biografima dobro poznatu Marusu Novakovu, srednjoškolku, kćerku doktora opšte medicine Franje Novakova. Iako bravar, Josip se djevojci i njenom ocu predstavio kao diplomirani inženjer iz siromašne Hrvatske. Prema nekim tvrdnjama, obećao joj je brak, ali zbog preseljenja kod Marusine tetke u Plzen, do koga je došlo zbog njenih problema s bivšim vjerenikom i njegove afere s vremešnom buržujkom Klarom, morali su da odlože vjenčanje, ali bolje vrijeme za tu prigodu nikada nije došlo.
Pred ulazom u zgradu firme u kojoj je kratko bio zaposlen i danas stoji natpis: U ovoj fabrici 1912. godine radio je Josip Broz Tito, maršal Jugoslavije. U Plzenu se zaposlio u Škodi i iznajmio sobu u hotelu u koju je dovodio svoje ljubavnice, dok je njegova trudna vjerenica Marusa boravila kod tetke i planirala vjenčanje na kojem se on nije pojavio. Njihov sin Leopold, rođen marta 1913. godine, živio je i radio kao ekonomista u Pragu, ali nikada nije bio u kontaktu sa ocem.
Svoju tek oformljenu porodicu Tito je napustio, zbog deceniju starije trgovkinje štofova Lizi Špuner, sa kojom je pobjegao za Beč. Počeo je sa njom da posluje i pokazao se kao dobar trgovac, a novoj ljubavnici zarađivao je velike pare. Živeo je u Lizinoj kući i spavao sa njenim služavkama dok je ona bila na poslovnim putovanjima. Međutim, i od nje je pobegao kada je ostala u drugom stanju. Liza je 1914. rodila sina Hansa koji je poginuo 1943. u borbama kod Kozare, gdje je bio zajedno sa svojim ocem, ali braneći interese Nemaca. Nakon ove propale veze, vratio se u Zagreb i otpočeo romansu s Terezom Štacner, bankarevom kćerkom, koju je upoznao u Beču. Njihovu kratkotrajnu romansu prekinuo je napad Austrougarske na Srbiju i Rusiju. Tito je postao redov 25. domobranskog puka kojim je komandovao blizak prijatelj Terezinog oca, pa je Broz imao povlašten položaj.
Zbog simulacije gluhoće, pošto je želio da ga potpuno oslobode vojske, Josip Broz je bio osuđen na smrt, ali su ga, zahvaljujući uticajima Terezinog oca, ipak samo zatvorili u Petrovaradinsku tvrđavu. Pustili su ga poslije dvadesetak dana i poslali da se bori u Srbiji, a zatim i u Rusiji. Terezu više nije vidio, iako mu je rodila blizance Paula i Gabrijelu. Kćerka je umrla poslije dva mjeseca, a sin je živio u Parizu, gdje je projektovao mostove.
Nakon što je s pukom u borbi preživio rusku zimu, Tito je dezertirao iz vojske. Poslije dugog lutanja, došao je na imanje Mihaila Sedlovskog Baćuške u selu Korutov i zaposlio se kao pomoćni radnik koji je potkivao konje. Vrlo brzo je napredovao, ali je, nažalost, zaveo i gazdinu ženu Ljusu. Baćuška ih je uhvatio na djelu, Tita je ranio hicem iz kubure, a Ljusu otjerao iz kuće. Iste godine ona je rodila sina Kirila koga Tito nikada nije vidio. Kiril je kasnije postao veterinar, ali s ocem nikada nije stupio u kontakt.
Neki historičari tvrde da je Broz ranjen tokom ratnih sukoba na Karpatima 25. maja 1915. i da je trinaest mjeseci proveo u bolnici, gde je vrijeme prekraćivao učenjem ruskog jezika i čitanjem ruske književnosti.
Ranjenog Josipa Broza, u bolnici u obližnjem Svijažensku, liječila je Ira Gligorijevska, sa kojom se vjenčao po izlasku iz bolnice, 17. jula 1915. godine, što je bio njegov prvi brak koji poslije nije priznavao. Živjeli su u iznajmljenom stanu, a on se zaposlio kao nadzornik tehnike u bolnici.
Ubrzo je upoznao Irinu prijateljicu, veterinarku Darju Andirelovu, ženu iz bogate moskovske porodice uglednih ljekara. Nakon što su se rastali, Ira mu je 1915. rodila sina Serjožu koga nikada nije vidio, a majka je umrla na porođaju. Tada je već živio na imanju veterinarke i vodio računa o poslovima u njenoj ergeli arapskih konja. Kada je ostala u drugom stanju, preselili su se u vilu njenih roditelja u Moskvu, ali romansa se, kao i sve dotad, rasprsla nakon njenog porođaja i dolaska sina Aleksandra na svijet, koji je 1944. poginuo, kao oficir Crvene armije.
Međutim, Tito je već imao novu ljubav, Olju Kutinu, studentkinju ekonomije i kćerku velikog ruskog posrednika u trgovini krznom. S njom je proveo nekoliko mjeseci, a na zajedničkom zimovanju upoznao je Ninu Bažan iz Petrograda. S ljubavnog odmora razočarana Olja vratila se u Moskvu, a budući predsjednik s novom devojkom u Petrograd. Njeni roditelji prihvatili su ga jer im je Nina objasnila da će se udati za njega. Da bi sapunica bila potpuna, Tito je Ninu varao s njenom rođenom sestrom Svetlanom. Zbog paralelnih veza i skoro istovremenih trudnoća sestara, Josip je namjeravao da pobjegne, ali igrom slučaja plan je osujetila vojska koja ga je uhapsila, jer nije imao dokumenta pa su ga poslali u Sibir. Blizu Omska iskočio je iz voza i obreo se u ruskoj stepi. Ninu i Svetlanu više nije vidio. Nina mu je 1918. rodila sina Vladimira, budućeg lenjingradskog ljekara, dok je Svetlana tvrdila da dijete nije njegovo.
U podnožju planine Han-Tengri gdje žive Kirgizi naletio je na pastire nomade, a nakon što se infiltrirao u porodicu najbogatijeg kirgiskog stočara Zalida Baldahura, osvojio je njegovu kćerku Zuhru. Naravno, ubrzo se oženio, što je bio njegov drugi nezvanični brak. Međutim, poslije nekoliko mjeseci, jedne večeri iskrao se iz bračne postelje, a Zuhra mu je 1918. rodila zakonitog sina Kadija, koji je kao inženjer petrohemije živio u Bakuu.
U proljeće 1918. godine Tito je zatražio da bude primljen u Rusku komunističku partiju, a po povratku u Omsk postao je član jugoslovenske sekcije Ruske komunističke partije. U to vrijeme, od milja zvani Joža zabavljao se sa Pelagijom Denisovnom Belousovom – Polkom. Tih nekoliko mjeseci koliko je trajala veza s Polkom prije vjenčanja, zabilježena je samo jedna njegova aferica sa profesorkom Anom Ivanovič. Ipak, sa Pelagijom se vjenčao 19. juna 1919. pred matičarem, a svadbu su obavili u menzi. U trenutku vjenčanja Pelagija je imala 13 godina a Josip Broz 24. Iako je to bio Josipov treći brak, u njegovim biografijama Pelagija je navedena kao njegova prva zvanična supruga.
Nedugo zatim revolucija je uzela maha i tada već tridesetogodišnji Broz malo se smirio s emotivnim izletima. Polka mu je rodila troje djece, prvi sin Hinko umro je osam dana nakon rođenja, a kćerkica Zlatica poživjela je svega sedamnaest mjeseci. Titov sin Žarko, rođen 1924. godine, svojevremeno oficir i narodni heroj SSSR-a, bio je prvo dijete o kojem je Drug Stari sa Pelagijom za života vodio računa.
Početkom 1929. doveden je na izdržavanje kazne u Lepoglavu. Po izlasku iz zatvora, smjestio se kod biskupa Rozmana u Medvodama, gdje je upoznao bečku studentkinju Vidu Kogej, s kojom je preko granice ilegalno došao u glavni grad Austrije. Ostavio ju je trudnu i otišao u Moskvu, a ona je završila na psihijatrijskom liječenju i ubrzo rodila sina Dimitrija, profesora muzike u Beču.
Sa svojom prvom zvanično priznatom zakonitom suprugom Pelagijom koja je preminula 1967. godine, Joža se ponovo sreo tek 1935. dok je u Moskvi pokušavao da nađe sina Žarka, koji je djetinjstvo i ranu mladost proveo u ruskoj prestonici i usput bio strašno problematičan.
Pokušavajući da obuzda sina Žarka, Tito je u drugoj polovini tridesetih godina prošlog vijeka živio u Moskvi i u Kominterni radio zajedno s komunističkom aktivistkinjom Elzom Gerlah, dostojanstvenom ženom s kojom se i vjenčao, što je bio njegov četvrti odlazak pred matičara. Tek oženjeni muž nije mogao da pobjegne od sebe, pa ju je varao sa osrednjom glumicom, ali prelijepom ženom Vasilisom Kovešnikov. Brak sa Elzom okončan je kada je ona uhapšena zbog sumnjive saradnje sa zapadnim agentima, a u zatvoru je 1938. rodila sina Viktora, koga su joj odmah uzeli i o njemu nikad ništa nije saznala.
Iz Moskve, Tito je otišao u Pariz gdje je živio sa Žanom Koatje, udovicom pomorskog oficira, koja je iz te veze rodila sina Olivera, kasnije nuklearnog fizičara. Njegov sin je 1950. boravio u institutu Boris Kidrič u Vinči, ali nije poznato da li se susreo s ocem. Raskinuli su jer se on i njena kćerka iz prvog braka Danijela, nisu dobro slagali. Ovo je bio prvi put da ga je žena otjerala od sebe.
On je, međutim, brzo našao utjehu u Anadolki Zuhri Reuf, trgovkinji svilom s kojom se ubrzo oženio, što je bio njegov peti brak. Ona mu je rodila sina Izeta koji je postao trgovac zlatom u Turskoj. Rastali su se zbog Zuhrine preljube, a Broz je nedugo zatim upoznao Margaritu Belini, italijansku profesorku fizike iz Peruđe.
Na pragu Drugog svjetskog rata Margarita mu je 1939. rodila kćerku Aleksandru, a paralelno s tim Tito je postao i generalni sekretar Centralnog komiteta Komunističke partije Jugoslavije.
U drugoj polovini maja 1941. godine Tito je otišao u Beograd, odakle je pripremao dizanje ustanka i početak oslobodilačkog rata. Glavni štab Narodnooslobodilačkih i partizanskih odreda Jugoslavije formiran je 27. juna, a Tito je postao vrhovni komandant. Pod njegovim vodstvom donesena je odluka o dizanju svenarodnog ustanka.
Naravno, sveopšte razaranje nimalo nije uticalo na njegov libido, na početku rata živio je u Zagrebu sa kasnije zvanično priznatom ljubavnicom Hertom Hes, kurirkom CK KPJ. Upoznali su se 1937. u Parizu i dogovorili da se vjenčaju 1940, ali to se nikada nije dogodilo. Zbog njega se odrekla čak i sina Aleksandra-Miše Broza koga je rodila 1941. godine. Vrlo brzo nakon porođaja Nemci su je uhapsili u nadi da će preko nje doći do vrhovnog komandanta.
Kada su je razmijenili sa grupom njemačkih zatvorenika, Herta je novorođenče ostavila u zabavištu i pošla kod Tita u partizane. Godine 1943. uhapsile su je ustaše, a ona iz straha da ne otkrije nekog od partijskih drugova, reže vene i pokušava da se ubije. Više je verzija kako je Herta izvučena iz zatvora, ali nekoliko mjeseci nakon zatočeništva, obrela se u Jajcu, gdje je shvatila da Tito već ima drugu ženu. Poslije rata, udala se i rodila dvije kćerke, a svog ljubavnika je, navodno, vidjela samo još jednom 1946. godine u njegovom predsjedničkom kabinetu. Herta je umrla u dubokoj starosti u Beogradu. Njihov zajednički sin Aleksandar-Miša Broz bio je, osim Žarka, drugi potomak kojeg je Josip priznao, a oca je video tek kao četvorogodišnjak, 1945. godine.
Ipak, Davorjanka-Zdenka Paunović, lični kurir vrhovnog komandanta, po mišljenju mnogih bila je najveća Titova ljubav, s kojom je zajedno dočekao kraj rata. U Foči mu je 1942. rodila sina kojem je dala ime Slaviša, a povjerila ga je na čuvanje jednoj odgojiteljskoj porodici. Umrla je 1946, po zvaničnoj verziji od posljedica tuberkuloze koju je zaradila još u ratu. Na Titovo insistiranje, sahranjena je u dvorištu predsjedničke rezidencije na Dedinju kako bi mogao stalno da joj odlazi na grob i da mu bude blizu.
– Tito je 29 godina mlađu Davorjanku upoznao uoči rata. Postala mu je sekretarica, a nakon okupacije Zagreba, preselili su u Beograd. Tu se njihov poslovni odnos pretvorio u nešto drugo – kaže historičar Čedomir Antić.
– Par je proveo zajedno najteže ratne dane, bili su zajedno u doba najvećih borbi, a kad je Titu u posjetu u Glavni štab stigla Herta Has, njegova prva nevjenčana supruga, odmah joj je postalo jasno da Davorjanka i Tito zapravo žive zajedno – nastavlja Antić koji tvrdi da je zapravo Davorjanka bila njegova najveća ljubav.
Pisac Vladimir Arsenijević kaže da ga Titova ljubav prema Zdenki, kako ju je zvao, ne čudi:
– Ona je imala klasičnu ljepotu koja je odgovarala onom što je Broz očekivao od žene. S druge strane, Tito je odisao seksualnošću koja je prerasla njegove lične odnose. Taj njegov odnos prema masama imao je takođe erotičnost kakvu promovišu svi veliki lideri – kaže on.
Prva godina Drugog svjetskog rata zapravo je bila godina njihove najstrastvenije ljubavi, ali i najstrastvenijih svađa. Antić kaže da je među partizanima bio propagiran moral u kom nije bilo mjesta za privatne i lične odnose.
– Davorjanka i Tito živjeli su u partizanskom logoru, gdje nije bilo privatnih odaja i sve razgovore su mogli da čuju i drugi, bez obzira koliko lični bili.
Jednu takvu anegdotu ispričao je i bivši slovenački partizan Franc Leskošek. Njegovu delegaciju Tito je jednom pozvao na sastanak.
Poslije Davorjankine smrti, Tito dugo nije bio sa ženom, pa su mu prijatelji namjestili opersku pjevačicu Zinku Kunc. Umjetnici se dopalo da bude maršalova supruga, pa se preselila kod njega, ali ubrzo je shvatila da do vjenčanja neće doći. Poslije jednog gostovanja u Metropoliten operi, jednostavno mu se više nikad nije vratila.
Budući da mu je još jedna veza propala, Tito je postao blizak s trideset dvije godine mlađom Srpkinjom Jovankom Budisavljević, saradnicom koja je bila obučavana u Rusiji da se brine o njegovoj sigurnosti i komforu. Iako su se poznavali još od 1945, nisu se simpatisali, ali kada se ljubav rasplamsala, vjenčali su se 1952. godine i bili u braku do njegove smrti, 4. maja 1980. godine. Jovanka je u to vreme imala čin majora JNA, a Tito ju je zvao Mala Ličanka. Za razliku od svojih prethodnica, ona je imala i političke ambicije. Tvrdi se da je na Desetom kongresu SKJ 1974. godine zatražila da bude primljena u sam rukovodeći vrh partije, vjerovatno da bi se pobrinula za to ko će naslijediti njenog ostarjelog supruga. Tito je po kratkom postupku blokirao Jovankin samovoljni poduhvat, ali onda je ona, doslovno preko noći, nestala iz maršalovog života. Naime, Jovanka i Josip Broz od 1977. godine nisu živjeli zajedno, iako on nikada nije izgovorio ništa što bi moglo da bude protumačeno kao animozitet prema njoj.
Tokom Titove bolesti, kada su mu zbog progresivnog dijabetesa amputirali nogu, Jovanka ga je posjećivala u bolnici, a na sahrani se pojavila na mjestu koje joj je kao maršalovoj udovici i pripadalo.
Spisak žena i djece Josipa Broza Tita
Marusa Novakova – srednjoškolka – ljubavnica (sin Leopold rođen marta 1913. Ekonomista, koji je radio u Pragu – nije imao kontakte sa ocem)
Liza Špuner – trgovkinja štofova – ljubavnica (sin Hans rođen 1914. poginuo 1943. kod Kozare na strani Nijemaca)
Tereza Štacner – bankareva kćerka – ljubavnica (blizanci, sin Pauel, koji je živio u Parizu i projektovao mostove i kćerka Gabrijela, koja je umrla poslij dva mjeseca)
Ljusa Sedlovska – žena Mihaila Sedlovskog Baćuške u selu Korutov – ljubavnica (sin Kiril, postao veterinar ali ga Tito nikad nije video)
Ira Gligorijevska – prva supruga – vjenčali se 17. jula 1915. (sin Serjoža, rođen 1915. Majka umrla na porođaju, a otac ga nikad nije video)
Darja Andirelova – veterinarka iz bogate porodice moskovskih ljekara –ljubavnica (sin Aleksandar, poginuo 1944. Kao oficir Crvene armije)
Olja Kutina – studentkinja ekonomije – ljubavnica
Nina Bažan – ljubavnica (sin Vladimir, rođen 1918. Koji je postao ljekar u Lenjingradu)
Svetlana Bažan – ljubavnica (tvrdila da nije rodila njegovo dete)
Zuhra Baldahur – kćerka bogatog kirgijskog stočara – druga supruga (sin Kadij, rođen 1918. Postao inženjer u Bakuu)
Pelagija Denisovna Belousova – Polka – treća supruga – prva, koju je Josip Broz priznao – vjenčali se 19. juna 1919. , kada je Polka imala samo 13 godina, a Josip Broz 24. (sin Hinko umro poslije osam dana po rođenju, a kćerka Zlatica umrla 18 mjeseci po rođenju. Neki navode da nije umrla tada, već da živi u Beogradu, kao penzionerka. Sin Žarko, rođen 1924. postao je oficir i narodni heroj Sovjetskog Saveza, poslije rata živio je u Jugoslaviji, a umro je 1995.)
Vida Kogej –ljubavnica (sin Dimitrij, postao profesor muzike u Beču)
Elza Gerlah – četvrta supruga (sin Viktor, koga je majka rodila 1938. u zatvoru i koji joj je oduzet i o njemu nikad ništa nije saznala)
Žana Koatje – udovica pomorskog oficira – ljubavnica (sin Oliver, koji je postao nuklearni fizičar i 1950 boravio u institutu Boris Kidrič u Vinči)
Anadolka Zuhra Reuf – trgovkinja svilom – peta supruga (sin Izet, koji je postao trgovac zlatom u Turskoj)
Margarita Belini – italijanska profesorka fizike iz Peruđe – ljubavnica (ćerka Aleksandra rođena je 1939)
Herta Hes – kurirka CK KPJ – ljubavnica (sin Aleksandar – Miša Broz rođen je 1941. Ubrzo po porođaju Nemci uhapsili majku i razmijenili je sa grupom njemačkih zarobljenika. 1943. su je uhapsile Ustaše, ali nema podataka kako je ona izvučena iz zatvora)
Davorjanka-Zdenka Paunović – ljubavnica (sin Slaviša rođen je 1942. u Foči, a danas živi i radi u Srbiji, dok mu je majka umrla 1946.)
Zinka Kunc – umjetnica – ljubavnica
Jovanka Budisavljević – šesta supruga
