Pjevačica Lepa Brena bila je jedna od najvećih jugoslovenskih zvezda, a sada se prisjetila svojih početaka.
Niko od nas, kako kaže, nije svjestan kada krene šta će se desiti.
– Ali svako biće na ovoj planeti ima svoj put i svoj zadatak. Upoznala sam puno uspješnih ljudi u svom životu, što ovde, što u inostranstvu, i mislim da su oni koji prave velike stvari u suštini veoma jednostavni – rekla je Lepa Brena. Ona je otkrila šta je za nju bio presudan trenutak.
– Kada sam se prvi put pojavila kod Minimaksa, znala sam da je to početak moje karijere. Drugi trenutak je bio kada sam 1982. izašla na scenu prvog koncerta u Domu sindikata. Dok sam hodala scenom i osjetila reakcije i ljubav publike, shvatila sam da je to to – priznaje ona.
Kako je nastala “Lepa Brena”
Sada je već u javnosti nadaleko poznato da je Lepa Brena pjevačicin nadimak, a da je njeno pravo ime Fahreta. Ona je otkrila kako je došlo do slavnog nadimka po kojem je ona danas prepoznatljiva:
– Nadimak Brena mi je dao trener košarke u srednjoj školi: “Ne mogu da te zovem Fahreta, to mi je dugačko, ja ću tebe zvati Brena”. I ja sam u tom trenutku pomislila: “Ma neka me zove kako hoće”, to je samo na času košarke. Ali nadimak je ostao. A onda je Minimaks pred tu famoznu emisiju dodao Lepa. I kada je najavio Lepa Brena ja sam mislila da se radi o nekom drugom gostu. Nisam shvatila u tom trenutku da govori o meni – rekla je ona.
Pjevačica u svojoj karijeri izdvaja poseban trenutak u kom je bila pozvana da pjeva na otvaranju Olimpijskih igara u Sarajevu 1984. godine:
– To je bila nevjerovatna čast za mene. Pjevala sam sa Balaševićem na otvaranju. On je bio poseban čovjek. Pjesnik. Takođe, čovjek koji se, kao ni ja, nije promijenio pored sve popularnosti – rekla je ona.
Sa nastupa u školsku klupu
Svoju karijeru započela je još za vrijeme školskih dana, a baš zbog njene svestranosti i rada, često je bila na meti profesora:
– I onda dođem na prvi čas i profesor koji je bio veče prije toga na mom nastupu ni ne spusti dnevnik na sto, a već kaže: “Jahićka na tablu”. Uvijek su me prozivali prvu! I zato sam morala da učim više od ostalih kako me nikada ne bi zatekli nespremnu. Još od mladosti sam morala da se borim sa predrasudama. Nikada nisam ispričala ovo nikome, kad sam bila u gimnaziji bilo je glasanje za predsjednika Omladinskog saveza komunista. I ja sam pomislila: “Zašto da ne”, i prijavila se. Da bi mi rekli da ne mogu da glasaju za mene jer sam pjevačica. Nije mi bilo jasno zašto me kažnjavaju samo zbog toga što radim i zarađujem dok oni žive na grbači svojih roditelja. Ni dan-danas mi nije jasno zašto pjevačice nemaju u očima ljudi isti kredibilitet kao ostala zanimanja. Jasno je zašto sam pored takvog stava morala dodatno da se trudim i dokazujem samo da bih im pokazala da sam dovoljno dobra – priča ona.
“Nikada više neću kisnuti, mijenjam svoj život!”
Brena je otkrila kako je izgledao trenutak u kojem je svojim roditeljima saopštila da napušta studije i posvećuje se muzičkoj karijeri:
– Trebalo je i studirati, i platiti i fakultet i stan. Htjela sam da znam šta mi budućnost nosi. Pitala sam svog prodekana šta ću ja biti kada završim studije, šta mogu raditi, gdje mogu da se zaposlim, kolika će mi biti plata. Kada mi je dao odgovore, moram priznati da to nije bila budućnost koju sam željela. Sjećam se da su mi roditelji, prije nego što sam otišla na studije, kupili nove čizme i jednu veliku braon pelerinu koju sam nosila tog dana. I nakon tog razgovora sa profesorom sam odlučila da odem nazad kod mojih i da im saopštim da želim da pjevam i da dobijem amin. Da želim da zarađujem – kaže ona.
Ona je otkrila filmski trenutak u kojem je presudila da je vrijeme za promjene:
– U to vrijeme na autobuskim stajalištima nije bilo nadstrešnica, a odjednom je počela da pada neka grozna kiša i da duva košava. Kišobran koji sam imala se skroz izvrnuo, žice na njemu su otišle dođavola. I tako stojim na stanici, gledam svoj slomljeni kišobran u ruci, čoja moje pelerine se natapa sve više kišom i ona postaje sve teža i teža, a nebom odjednom počinju da sijevaju munje. I kao u nekom filmu, dvije munje se spajaju i prave prasak kao da su udarile u neki dalekovod. Prilazi mi tada neki pas sa ulice i staje pored mojih nogu da se sakrije od kiše. Tada sam pomislila: “Ja nikada više neću čekati. Ja nikada više neću kisnuti. Ja mijenjam svoj život” – zaključuje Lepa Brena za magazin “Vog”, prenosi Blic.
