Svetlana Akča popularna je ruska blogerka, koja svoju pordičnu priču, ali i karijeru sada stvara u Istanbulu nakon udaje za Turčina. Mama dvoje djece, jednog dječaka i djevojčice, često sa pratiocima na Instagramu, kojih ima blizu 190.000, često dijeli utiske i zanimljivosti o životu u najpoznatijem turskom gradu, a sebe voli da naziva “ženom turskog sultana”, sebe doživljavajući kao Hurem, a njega kao Sulejmana.
Upoznali su se u Sankt Petersburgu, dok je on bio na odmoru u njenoj domovini, zaljubili se i brzo su shvatili da život treba da ‘podrede’ jedno drugom. Iako su je mnoge bliske osobe upozoravale da je život u Turskoj mnogo drugačiji, nije mnogo marila za komentare, a onda se suočila sa raznim zanimljivim, ali i neprijatnim situacijama.
Iako je otišla u islamsku zemlju i dalje poštuje sve pravoslavne običaje i o tradiciji iz rodne Rusije uči svoju djecu, a njen muž se tome uopšte ne protivi – naprotiv, pruža veliku podršku i pokazuje iznimno razumijevanje.
Nakon nekoliko godina života sa svojim muže u Turskoj, otvoreno je progovorila o svemu što ju je snašlo i u više postova na Instagramu podijelila sa znatiželjnim pratiocima detalje.
“Svi su me plašili pričama o posljedicama udaje za muškarca iz Turske. Slušala sam grozne stvari, poput: ‘Nemoj da rađaš djecu, jer ako budeš htjela da se razvedeš, nećeš ih nikad više vidjeti’.
Mi sada imamo dvoje djece. Da li nam se veza promijenila? Jeste. Sada sam zaista shvatila da sam udata. Prije braka sam radila 12 godina, od toga pet bez slobodnih dana i odmora. Sada ne radim, moj muž osigurava sve što je potrebno našoj porodici. Osjećam njegovu podršku i zaštitu svakog dana.
Pogrdni nazivi za djecu su normalna stvar
Ludak, Nakaza, Žabac, Magarčevo dijete i druge slične riječi mnogo puta su bile upućene mojoj djeci na ulici, a ja ne njih reagujem osmjehom. Zašto? To nije prvi put, a nije ni posljednji. Moju stariju kćerku su zvali ružnom i vješticom. Stvar je u tome što ljudi ovdje ne žele da ureknu dijete, i zato im ne govore lijepe i slatke riječi!
Pravila oblačenja u kući
Moj muž se uvijek iznervira kad vidi da po kući nosim samo dugačku majicu. Kaže da oko naše kuće ima mnogo drugih kuća i da bi neko mogao da me vidi. Također ne voli kada djeci spremam svinjetinu – kaže da je nezdrava i da ružno miriše. Iskrena da budem, ovčetina miriše mnogo gore!
Turski doručak nije voljela
Iskreno, ne volim lokalni doručak. Brinula sam zbog ovoga jer, kako ću biti bloger iz Turske ako ne volim čak ni njihov doručak? Uvijek sam se pitala zašto bi neko ujutro jeo kobasice, masline i džem… To jednostavno nije hrana koja se jede za doručak!
Sa druge strane, prvo mi je zapalo za oko da su svi turski deserti preliveni šećernim sirupom. Glavna jela se spremaju sa puno paradajza i mnogo ulja. Svaki kafić prodaje donere, mesno jelo koje zahvaljujući neobičnoj tehnici pečenja nema nimalo masti u sebi.
Obavezno izuvanje!
Kad odete u posjetu prijatelju, morate da skinete cipele prije ulaska u hodnik. Turci nikada ne nose obuću po kući i to je američki običaj koji ih najviše šokira. Obuća se obavezno izuva i ispred džamije, koje se smatraju domovima svih vjernika.
Vraćanje poklona je normalna stvar
Svakog 1. januara moj muž i ja idemo u lokalni tržni centar, kao i mnogi drugi Turci, kako bismo zamijenili novogodišnje poklone. Stvar je u tome što se ovdje uglavnom kao poklon daruje odjeća, jer je jeftina i pravi se ovdje, u Turskoj. Ove godine smo našim majkama kupili po jedan pulover, a one su nama darovale džempere. Nikome od nas pokloni nisu odgovarali, ali to nije nikakav problem, jer možete da ih vratite u bilo koju prodavnicu koja pripada lancu u kojem ste ga kupili.
Papreno skupo obrazovanje
U Turskoj je dobro obrazovanje rezervisano za veoma pametne ili veoma bogate. U državni vrtić dijete može da krene tek nakon što napuni četiri godine, i to samo četiri sata dnevno, od 8 ujutro do 12. Ako želite da dijete ostane duže, na primer do 17 sati, morat ćete da platite.
U privatnim školama morate da platite za sve – hranu, školsku i sportsku uniformu, a vaše dijete već od prvog razreda mora da ima ajpod, kako bi moglo da završava dio zadataka preko interneta. Godišnje morate da izdvojite oko 3.000 eura za školu.
Prirodan porođaj je retka pojava
Žene se porađaju uglavnom u privatnim bolnicama. Cijene variraju od 150 do 3.000 eura, a neki troškovi pokriveni su osiguranjem. Carski rez je uobičajen iz nekoliko razloga – ljekarima više odgovara, a koja god žena kaže da se plaši prirodnog porođaja, dobija pristanak za carski rez. Ako je sve u redu, iz bolnice izlazite već sutradan.
I dalje postoje brakovi koji nisu iz ljubavi
Suprotno vjerovanju, u Turskoj parovi ne kriju svoje veze od roditelja, putuju zajedno, žive zajedno. Ali, u malim gradovima i dalje se poštuje striktna tradicija, postoje čak i slučajevi brakova između daljih rođaka, pod direkcijom roditelja.
Procvat medicinskog turizma
Postoji jedna fenomenalna činjenica o turskoj medicini– sva tehnologija i oprema koja se koristi je najkvalitetnija i zadovoljava standarde Amerike i Evrope, ali su cijene 20-30 % niže. Zato ljudi često dolaze u Tursku na operacije, pa često na ulici možete da vidite muškarce i žene sa zavojima na različitim dijelovima tela.
Oprez u prodavnicama
Turci su izuzetno slatkorječivi, daće vam slatkiše i velike popuste, ali su u suštini veoma lukavi. U Turskoj uvijek provjeravajte kese sa robom koje vam prodavci daju na kraju kupovine, na pijaci sami birajte voće i povrće. Lokalni stanovnici to rade sami, a kada naiđu na trulo voće, nije im strano ni da gađaju prodavca istim.
A sebe možete smatrati Turčinom ili Turkinjom samo ako:
poslije ispijanja jutarnje kafe okrenete šoljicu i pogledate kakva vas sudbina čeka;
kad dođu nezvani gosti, pokažete im da ste presretni što ih vidite i ubjeđujete da ste to jelo skuhali specijalno za njih, šta god u sebi mislili;
nikad ne žurite i uvijek i svuda kasnite;
u kafiću ne dijelite račun, nego se svađate i otimate da vi platite ovaj put;
trubite što češće dok vozite i kroz prozor grdite druge vozače i spore pješake;
jogurt ne smatrate desertom, već prilogom uz sve i svašta;
ljubite druge ljude u obraz, čak iako ste ih tek upoznali.
Ipak, na kraju, ako sudimo po Svetlaninom Instagramu, čini se da njena porodica i ona provode zaista kvalitetno vrijeme u prelijepim turskim predjelima, a čini se ni da joj sadržaja za potrebe posla ne manjka jer je vrlo ažurna u komunikaciji sa pratiocima na svom Instagram profilu.
