E, od sada, kada sam ja u primaćoj, zamoliću uvaženu gospođu, s kojom dijelim brak nepunih 50 godina, da privremeno promijeni TV kanal. Ne bih volio da mi se ponovo dogodi kao neko jutro. Tekla je neka emisija, o čemu drugom nego o klopi. Napucao se neki holandski maestro od kulinarstva i pun raznih kolora na radnom kostimu važno objašnjava za što se sve mogu koristiti fileti od tune. Haj’ dobro, volim i ja tunu, ali kada je krenuo dalje, došlo mi je da pucam iz pištolja, kojeg nemaM, u ekran.
Zamislite, molim vas, uze taj foler od kutljače tunino meso, malo ga isfašira i poče slagati po nekakvim a la jufkama.
Pravi on pred mojim očima, ništa drugo, nego pitu sa mesom od tune! Savija vješto lisnato tijesto kao da je bio na nekom kursu na Baščaršiji. Ne mogu da vjerujem, trljam oči, pojačavam ton. A, on uporno ponavlja – pravimo pitu sa mesom od tune.
Zamislite, molim vas, uze taj foler od kutljače tunino meso, malo ga isfašira i poče slagati po nekakvim a la jufkama
Ma, gdje ćeš, bolan, tako ukaljati sveto ime – BUREK!
Zato, da se smirim, ponovo gledam ovu sliku i kao da sve jače osjećam miris djetinjstva i svih godina što sam proživio. Nikada nijedan parfem nije mogao tako zavodljivo ispunjavati nosnice.
Burek je jedan jedini, jer će nas poslije dana pijanih milionera jedino on moći spašavati od januara kokuza. Treba dogurati do dalekog i kratkog februara.
Zato će raja iz regiona ponovo pitati- koja je danas? Jer, samo burek s mesom, burek sa sirom, burek sa krompirima, burek sa tikvom su pite koje se prave s malo para, a donose iluziju bogatih trpeza.
Pitam se koja će kod vas uskoro biti na stolu?
Ovi što prave bureke od tune, to ne vide ili podržavaju. Zato držimo se bureka – kako je krenulo, jedino će još on ostati naš. Nepodijeljen!
I nije ovo jedini nasrtaj na suverenitet bosanske kuhinje, gastronomije naših prostora koju su zajednički dijelili i ko zna koliko još dugo nacionalna stada i ostali, koje vajni pastiri svim silama žele odvojiti. Učiniti od Bosne i Hercegovine da bude bivša. Susjedi to više ne kriju. Susjedi to rade suptilnije, kao bore se za naš put u EU. Glume naše roditelje, kao da smo djeca, kao da nam treba ruka koja će nas voditi u Evropu.
Počelo je već davno s onim “burek s ovim, burek s onim”. A, zna se – burek je samo burek i ništa više ni manje. Faširano meso u tanjoj ili debljoj košuljici od tijesta. U jufki, njozi hvala, ona nas je održala i u dobrim i u lošim vremenima. Bila ona sada ili nam ubrzano dolaze.
A, ovi što prave bureke od tune, to ne vide ili podržavaju. Zato držimo se bureka – kako je krenulo, jedino će još on ostati naš. Nepodijeljen!
