Na visoravni Kupresa, gdje zima nemilosrdno steže svojim ledom, Hasan Prokošak živi i radi daleko od očiju javnosti, ali u srcu prirode. Njegov život, ispunjen mukotrpnim radom i borbom protiv hladnoće, svjedoči o snazi i izdržljivosti koje su potrebne da bi se preživjelo kao čoban.
Hasan, čuvar ovaca u ovim planinskim predjelima, suočava se s izazovima koje malo tko može razumjeti. Dok mnogi zamišljaju idiličnu sliku pastirskog života, realnost je mnogo drugačija. Svakodnevni rad na temperaturama koje ovih dana dosežu i do minus 9 stepeni, a noću padaju i na minus 12, samo je dio Hasanove svakodnevice.
“Vidi se na ovcama da će biti oštra zima. Dnevno moraju pojesti tri velike bale sijena, a svaka od njih košta oko 50 KM. Kad to čuješ, nije ni čudo što ljudi kažu da je meso skupo. Ali neka dođu ovdje, neka probaju na ovakvom vremenu, pa neka zarade taj novac,” kaže Hasan, pokazujući na svoje stado.
Hasan dodaje da je posao čobana daleko od luksuznog. Ljudi često misle da oni koji posjeduju stoku imaju i para, ali malo tko razumije koliko truda i odricanja stoji iza svakog dinara zarađenog u ovom poslu.
Hasanove ovce su prilagođene ovim oštrim uvjetima, ali zahtijevaju posebnu brigu. Uz hranjenje i zaštitu od hladnoće, čobani poput Hasana brinu i o tome da stado ostane zdravo i sigurno od predatora. Svaka greška može skupo koštati, a u uvjetima gdje je priroda jedini saveznik i neprijatelj, nema mjesta za predah.
“Svi misle da čobani imaju lagan posao. Ali neka stanu na vjetrometinu i provedu noć u brvnari dok vani duva ledeni vjetar. Tek tada će shvatiti kroz što mi prolazimo.”
Njegov rad, kao i rad mnogih drugih, ključan je za očuvanje tradicionalnog stočarstva, koje se sve više suočava s izazovima modernog doba.
Hasan poručuje svima koji misle da je njegov život lagan: “Dođite na minus 12, pa mi recite koliko je ovo jednostavno.”
