Ponedjeljak, 26.02.2024.

PRAVA ISTINA O NOĆI KADA JE UMRO NINO REŠIĆ Njegov prijatelj ne može više da šuti, iznio sve: “Dosta mi je Sandrinih laži”

Srijeda, 16.08.2023. | Najnovije | Showbiz

Nino Rešić je preminuo prije skoro dvije decenije, a bol za njegovim odlaskom još uvek “tinja” u vazduhu.

Njegov tadašnji menadžer, Nermin Ademović, nedavno je progovorio o Nini kroz svoju veliku ispovijest u okviru koje je okrio detalje zbog kojih se digla velika prašina.

On je jednom prilikom izlevortiran zbog svih koji se “kače” na njegovo ime želeći da sebi daju na značaju odlučio da kaže kako je stvarno živio i okončao pokojni Nino.

Ademovića je prije svega izazvala, kako je rekao, Ninina kćerka Sandra Rešić, koja se tada takmičila u Zvezdama Granda.

– Više nisam mogao slušati laži koje iznosi Sandra Rešić. Ona kupi poene hvaleći se kako je bila do zadnjeg trenutka sa Ninom u Bijeljini, što je čista laž. Ona tvrdi kako zna u kakvim je mukama umro njen otac, ne znam na osnovu čega to tvrdi kada nije ni bila sa njim kada je umro. Cijela ta nesretna situacija se odigrala u par dana i niko nije slutio da će se ono najgore dogoditi Ninu, priča nekadašnji menadžer pokojnog pevača.

Nino je iza sebe ostavio tri kćerke iz tri braka, među kojima je i Sandra. Iako ona danas s ponosom govori kako je njegova kćerka, priča se da Nino nije njen biološki otac. Naime, velika se frka digla oko dnevnika koji je Nino vodio sve do svoje smrti i koji sadrže sve detalje njegovog života, no šuška se da ti dnevnici kriju velike tajne koje danas niko ne zna.

– Bila je 2007. godina, Nino je većinu vremena provodio u Bijeljini gdje smo radili na njegovom novom albumu. Ja i osoba po imenu Nebojša smo bili jako bliski Nini i pomogali mu oko karijere, ja sam uglavnom vodio menadžerske poslove a Nebojša ga je vozao po nastupima i gdje već treba. Sjećam se kao sad, 18. oktobra primam sms poruku sa sadržajem “Brate, Nino je danas loše, išli smo kod doktora i on je preporučio da ostane u bolnici ali Nino nije htio, molim te dođi večeras da budeš s njim jer ja imam poslovnih obaveza.

Negdje predveče sam sa prijateljem Vedadom krenuo za Bijeljinu misleći da Nino ima slabiju prehladu i da nije ništa ozbiljno. Kada smo tamo stigli Nebojša je žurio na posao a Nino je spavao u svojoj sobi, tada nam je Nebojša rekao da mu otvaramo prozor jer svakih pola sata dobija strašne napade pa da ima svježeg vazduha, pričao je Ademović.

– Nino nije htio da ide kod doktora iako je imao jake bolove i česte napade. Oko 22 sata mu je već bilo jako loše i ja sam rekao Nino idemo kod doktora i neću više da te slušam, ovog momenta ideš sa nama da te pregledaju. Nino je jedva hodao, uz našu pomoć je došao do auta i tada smo ga odvezli u bolnicu u Bijeljinu, tamo su nam rekli da ga odmah odvezemo do hirurgije. On više nije mogao da hoda te smo stavili u invalidska kolica i brzo odvezli na odjeljenje. Tamo nas je sačekao doktor i pitao da li je pacijent alkoholičar. Nisam znao šta da mu odgovorim osim da nije pio zadnjih sedam dana ništa. Odvezli su ga u salu a mi smo ostali da čekamo, prošlo je i ponoć ali mi nismo imali nikakvih vesti, nismo ni slutili da će se desiti ono najgore. U tom trenutku se pojavio doktor i rekao nam ono što nismo htjeli da čujemo “Izgubili smo ga, pokušali smo reanimaciju ali nije reagovao”, i dalje je bila tišina, ja nisam mogao da vjerujem da čujem tako nešto, ispričao je tada Nermin.

– Oko 2-3 sata poslije ponoći bili smo u njegovom stanu, svi smo ćutali, nismo znali šta da kažemo jer ovakav ishod niko nije očekivao. Dogovorili smo se da sahrana bude u subotu u njegovoj rodnoj Bosanskoj Dubici, nešto para što je bilo uzeo je Nebojša i rekao da će kupiti vijenac i te ostale stvari jer Nino inače nije držao kod sebe puno novca. Ujutro nas je zvala Dragana Mirković i rekla da će i ona kupiti jedan vijenac, mnogo nas je ljudi zvalo da pita da li je to istina. Znam da je taj dan u Bijeljinu došao i njegov brat Dejan kao i Sandra. U subotu rano ujutro smo Ninu povezli prema Bosanskoj Dubici gdje će biti sahrana, iz Zagreba je stigao i njegov stric i rekao da će se sahrana obaviti po islamskim običajima. Sjećam se da su na sahrani bili njegov kum, rođak Samir, Jasna K, Halid Muslimović, Farizada Čamdžić i njegov stric i ostala uža rodbina, bilo je dosta naroda, tačan broj ne bih znao reći ali među njima nije bilo njegovog brata Dejana i Sandre koji su prethodno bili došli u Bijeljinu.

Veliku ulogu u svemu ovome igra i njegov dnevnik u koji je bilježio sve o svom životu i taj dnevnik krije velike tajne, znam da sam ga ja bio uzeo i htio da dam njegovoj kćerki Ameli koja je živjela u Americi, ali kako ona nije htjela doći po njega ja sam ga vratio Nebojši i ne znam šta se kasnije desilo sa njim. Poslije sam htio da objavim cd sa njegovim pjesmama koje je namjeravao da izda ali sam odustao od toga jer bi krenule priče da hoću da zaradim na njegovo ime. Postoje neke stvari iz Ninovog života koje znam i koje nikada neću objaviti, postoje i neki ljudi, koji su danas poznati a o kojima mi je Nino pričao neke čudne stvari, završio je Ademović.

Nino Rešić je rođen 22.janaura 1964. godine u Bosanskoj Dubici, snimio je 15 albuma. Nino sa nama nije od 18/19. oktobra 2007. godine kada je iznenada preminuo. Nino je bio čovjek koji je palio i žario folk estradom devedesetih godina.