Kad je prvi put stao na scenu šoua „Nikad nije kasno“ Nusret Orovčanin, poljoprivrednik i stočar sa Peštera osvojio je publiku prvenstveno svojom iskrenošću, skromnošću, a zatim talentom. Nakon prvoj pojavljivanja u šouu Žike Jakšiča postao je prava internet senzacija, a nakon pobjede u takmičenju nestao s javne scene.
Iako je prvi put u takmičenju uzeo mikrofon u ruke, muzika mu nikad nije bila strana. Umio je da na radiju samo jednom čuje pjesmu, zapamti je, a zatim je zapjeva kraj stada, onako za svoju dušu.
Danas ovaj pjevač živi daleko od svijeta, u selu Banovica u kojem je odavno vrijeme stalo. Mladih ima sve manje, ali netaknuta priroda, velika nadmorska visina i domaća hrana čine da stanovnici Peštera žive zdravo i udišu vazduh punim plućima.
I sam Nusret nekad je imao stado koza, a danas svega nekoliko krava. Kaže, prolaznike rijetko viđa, a vesti uglavnom sluša na tranzistoru i to dok vodi stoku na ispašu.
– Živim zdravo, svakog dana vodim stoku na ispašu. Nekad sam imao koze, sad samo 4 krave i jednu junicu. Upravo ih vodim na pašu i tako provodim dane. Malo pjevušim dok čuvam stado, malo čuvam roditelje i sebe. Živim 20 kilometara od Sjenice i Novog Pazara i nedavno sam čuo da će uskoro da nam ovdje prođe auto put. Ovako nema ljudi, sad se nadam da će ih biti– priča u dahu Nusret za Grand i otkriva zbog čega se više ne bavi pjevanjem.
– Nikad nisam od tog živio. Ja se bavim poljoprivredom i stočarstvom, a pjevanje je bilo samo u ‘Nikad nije kasno’. Tad sam i prvi put uzeo mikrofon u ruke i više nisam. Bilo je ponuda poslije takmičenja da pjevam po klubovima, svadbama, restoranima, ali mi je daleko da putujem iz sela- kaže i otkriva da je nedavno postao i deda.
Sretnim ga čini najmlađa kćerka koja je ostala s njim na Pešteru.
– Mensura je sa nama, upisala je Medicinski fakultet, uzoran je student, sad je upala i na budžet. Imam tri kćerke, a dvije su našle svoju sreću. Jedna je udata u Njemačkoj, druga tu u Sjenici. Postao sam i dedo, imam četvoro unučadi, od te nema veće sreće- ponosno kaže Orovčanin koji i dalje vodi brigu o svojim roditeljima.
– Roditelji su stari, imaju 86 godina, ali se drže. Svi živimo u istoj kući, ne razdvajamo se. Supruga i ja brinemo o njima, mada ni ona nije dobrog zdravlja. Slaba je, ima povišen šećer, ali pije lijekove i to nekako reguliše, ne da se ni ona – priča nekadašnji pobjednik i otkriva da ni sam nije dobrog zdravlja.
– Kad je počela korona, tamo negdje 2019. godine jedva sam ostao živ. Imao sam jaku temperaturu, možda i upalu pluća, mjesec dana nisam mogao da ustanem iz kreveta. Eto, nisam išao kod ljekara, nadao sam se da će da prođe, a ono tek sad ostavilo teške posljedice. Jedva sam preživio– ističe i dodaje:
– I sad sam onako, moglo bi i bolje ali da se ne žalim. Guram nekako, iako imam Parkinsonovu bolest. Ovako sam zdrav, organi, srce što je najvažnije su u redu, nemam pritisak, ali eto, imam to kočenje koje me sad sputavam. Kasno sam se javio ljekaru, iako sam prve simptome osjetio još prije tri godine. Sve sam mislio biće bolje, ali nije. Nedavno sam snimao glavu, sad čekam rezultate i da mi doktorka da pravu terapiju. Što kažu, nikad nije kasno, ja vjerujem da nije – završava razgovor za Grand.
