Ponedjeljak, 28.10.2024.

Habiba živi u inat željama “veselih” kona: Nisam smjela materi otići a da ne pitam svekrvu

Srijeda, 05.07.2023. | Na mreži | Najnovije

Zanimljiva priča u režiji Tatabrada TV-a dolazi iz Duratbegovićevog Dolca kod Gornjeg Vakufa. Naime, vesela, pozitivna i zanimljiva nena Habiba Vrban otvorila je svoj dom za posjetu i prelijepu priču.

Imala je dvije sestre koje su također živjele u ovom selu, međutim, one su preminule, pa je Habiba ostala sama. Ima četvoro djece, a muž joj je preminuo. Jedan sin joj je ostao da živi sa njom, drugi živi u Sarajevu, dok njene kćerke žive u Austriji i u Bugojnu. Ima sedmoro unučadi i troje praunučadi.

Kaže, u komšiluku ima malo ljudi. 

– Nema nigdje nikoga, samo pokoje dijete hoda. Slabo je kona, nema, staro sve, nešto pomrlo, nešto u kući sjedi. Omladine pogotovo nema. Sin je sa mnom. Mlada mu radi, ona je sad na poslu, kaže Habiba.

Prije penzionerskih dana, kaže, radila je često.

– Radili smo, čovjek mi bio živ, imali smo i krava, kosili smo… Ali nema krava ko držati, kazala je, a prekinuo je komšija koji kaže kako on ima krave.

 Pa ti držiš, ali nema u mene, ja govorim za sebe, brzo mu je odgovorila Habiba. 

Kaže, da ima velikih soba, napravila bi jednu bosansku sobu.

– Složila bih lijepo. Ali nema, u jednoj sobi sin spava, u drugoj ja, dodaje.

Pričala je o svojim mlađim danima. Kada se tek udala, muž joj je otišao u vojsku nedugo poslije.

– Svekar i svekrva su mi bili tu, on nije vojske služio. Malo sam bila i otišao je u vojsku. Doveli su me da ih se hizmeti. Svekrva stara, svekar isto. Živjeli smo u zajednici, priča Habiba.

Kaže da se danas sve promijenilo.

– Nema poštovanja prema starijima. Slabo. Niko se ni sa kim ne pita. Svako ide kuda hoće. Prije se sve moralo pitati. Kako sam došla, svekra i svekrvu sam pitala za sve. Nisam smjela materi otići. Smjela sam ali sam imala poštovanje prema njima. Nisam išla bez pitanja, prisjeća se.

Ponavlja kako njene generacije u selu nema, ili ima vrlo malo. 

– Kakvi, to je pomrlo sve. Ovako nekad okrenu da me kunu: “Vidi otkad ti živiš, a kad su i kad oni pomrli.” A šta ću, nisam ih ja ukopala, Bog mi tako dao da živim, kazala je Habiba.

Pogledajte priču o ovoj veseloj nani.