Na godišnjicu smrti Jovana Divjaka, jednog od najzaslužnijih osoba za odbranu Sarajeva tokom posljednjeg rata, održana je promocija njegove trilogije “Ne pucaj”.
Trilogija “Ne pucaj” zapravo su Divjakovi ratni dnevnici koje je predstavilo udruženje “Obrazovanje gradi Bosnu i Hercegovinu” koje je Divjak osnovao tokom rata, a njihova promocija održana je danas u Vijećnici.
Ovom posebnom prilikom okupila su se mnoga lica, a osim gradonačelnice Benjamine Karić, promociji su prisustvovali i Florence Hartmann te Valentin Iznko.
Cijenjenog filantropa i generala Armije Republike Bosne i Hercegovine prisjetio se i član Predsjedništva BiH Željko Komšić.
Između ostalog, Komšić je govorio o svom prvom susretu sa Divjakom, kada je on još bio oficir.
“Mislim da je bio juni 92. kada sam ga prvi put sreo i upoznao. Bila je noć i desilo se to na krovu zgrade Loris. Pokojni Jovo tada je bio oficir. Taj prvi susret bio je – vojska ko vojska. Pitali smo ga ima li cigara, a on je bio nepušač. Neću reći da smo bili razočarani, ali… bilo bi nam drago da je bilo cigara”, rado se prisjetio Komšić.
Objasnio je i kako on sam pamti cijenjenog generala, koji je, kako kaže, pretrpio i puno nepravde.
“Čika Jovo bio je tolika figura da je najmanje što možemo da ga ovako pamtimo. U cijeloj toj priči oko odbrane bio je slavljen kao čovjek, ali je doživio i puno nepravde. Svi znamo da je bio veliki ters, u jednu ruku šarmer, ali ters”, rekao je Komšić u razgovoru sa reporterom našeg portala.
Član predsjedništva prisjetio se i trenutka kada je general uhapšen u Beču, a kaže, tada je išao i da ga posjeti u zatvoru. Na kraju, kada se sve sabere, tvrdi Komšić, čika Jovo je bio osoba koja je dala ljepšu sliku cijeloj priči o našoj zemlji.
“Definitivno da je sve to sa njim izgledalo drugačije, ako se to uopšte može reći za trenutke u ratu. On je davao ljepšu sliku cijeloj toj priči o Sarajevu i o Bosni i Hercegovini. Doživio je, nažalost, puno nepravde, ali nikada to nije posebno potencirao. Kako god, on je čovjek koji zaslužuje da ga pamti ne samo Sarajevo, nego cijela Bosna i Hercegovina”, zaključio je Željko Komšić.
Inače, knjiga nosi naziv po kratkoj naredbi koju mnogi danas pamte, a koju je Divjak povikao tokom razmjene vojnika JNA za zatočenog prvog predsjednika Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine Aliju Izetbegovića.
“Ne pucaj!”, naredio je nekoliko puta vojnicima, po izbijanju sukoba.
Divjak je preminuo u 84. godini u Sarajevu, a među brojnim priznanjima koje je dobio, tu je i najviše priznanje francuske države – Legije časti.
