Postoji jako dobar razlog zbog kojeg je teško održavati kontakt očima sa sugovornikom tokom razgovora, smatraju naučnicisa Sveučilišta u Kyotu. Ukratko, naš mozak ne uspijeva istovremeno upravljati zadaćom razmišljanja o izboru pravih riječi i ostati savršeno usredotočen na sugovornikovo lice. To je naročito uočljivo kad neko pokušava izgovoriti manje poznate riječi.
Naučnici su u Kyotu podvrgli testiranju 26 dobrovoljaca. Morali su, između ostaloga, igrati asocijaciju riječima i istodobno gledati u kompjuterski generirane slike. Pokazalo se kako su, u pokušaju održavanja kontakta očiju sa slikama, ispunjavali zadaću asocijacija s puno više poteškoća. Rezultati ove studije objavljeni su u časopisu Cognition.
“Iako se čini kako kontakt očima i verbalno procesuiranje ne ovise toliko jedno o drugom, ljudi često skreću pogled od očiju sugovornika u toku razgovora, što upućuje na međusobnu isprepletenost tih dvaju procesa”, tvrde japanski naučnici.
Ispitanicima je trebalo puno više vremena prisjetiti se neke riječi dok su sugovornika gledali u oči, ali samo kad je posrijedi bila neka komplicirana riječ. Oklijevanje pri izgovaranju neke riječi upućuje na to da je mozak istovremeno prisiljen baratati s dosta informacija. Kao primjer jednostavne riječi naučnici su naveli riječ “nož”, a kao primjer komplicirane riječ – “fascikl”.
Iako je broj ispitanika u studiji prilično malen, hipoteza je bila zanimljiva. Japanski naučnici su podsjetili da u pitanju nije jedina studija koja je ukazala na to da usredotočeni kontakt očima lagano zbunjuje mozak.
Ukratko, ako vas neko ne gleda tokom razgovora konstantno u oči, ne mora značiti da je u pitanju nepristojnost – njegov kognitivni sustav je možda preopterećen.
