Gostujući kod Senada Hadžifejzovića u Centralnom dnevniku, aktuelni gradonačelnik Podgorice Ivan Vuković za našu javnost je iznio poprilično šokantne i zbunjujuće podatke. Naime, svima je poznato odnedavno miješanje SPC-a u političke prilike i situaciju u Crnoj Gori. Da stvar bude jasnija, dugogodišnji mitropolit Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, Vladika Amfilohije Radović je bio veliki mrzitelj svega nesprskog, ali i teški protivnik režima Mile Đukanovića, kojeg je često po tamošnjim medijima nazivao antihristom i sotonom.
Gdje nastaje problem?
Ne treba biti puno pametan i pogledati današnju strukturu nezavisne i suverene države Crne Gore, u kojoj građana koji se izjašnjavaju kao Srbi prema zadnjem popisu ima negdje oko 29 %, dok je Crnogoraca oko 45 %. Vuković je upravo pokušao da alarmira javnost u BiH i ukaže na fenomen izdaje i sljubljivljivanja s drugom nacijom u Crnoj Gori, trenutno gorući i osnovni problem.
Slično onako, kako u BiH muku mučimo s domaćim izdajnicima i plaćenicima potplaćenih korumpiranih institucija i njhovih centara moći. Naime, gubitkom Vlade Mile Đukanovića, Crna Gora je izgubila višestoljetni identitet, multietničnost i u konačnici pravo na na svoju državnost, djelotvornost i ustavotvornost svih njenih neovisnih, pravnih, proceduralnih, zakonodavnih, državničkih i svih drugih funkcija u cjelini. Stranka sa najviše osvojenih glasova i mandata na prošlogodišnjim parlamentarnim izborima u Crnoj Gori – Demokratski Front je tokom čitave kampanje, što uz silno šikaniranje DPS-a i Mile Đukanovića propagandnim i nacionalističkim reklamnim spotovima, što uz pomoć uticaja mitropolita Srpske pravoslavne crkve u Croj Gori, Amfilohija Radovića, napravila neočekivani i reklo bi se instrumentima zataškan, planski i insceniran put ka razbijanju dugogodišnje težnje svih Crnogoraca ka europskom putu i euroatlanskim integracijama uz svu dodatnu pravnu i financijsku pomoć, preko Vučića, Beograda i nekih ozloglašenih fašističkih organizacija sa sjedištima u Srbiji, Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini, Kosovu. Dakle, bilo gdje podrška “srpskog sveta ne nedostaje”, rekao bi Vučić!
Sve učestalija floskula “srpski svet”, u biti je veoma je opasna i indirektno prijeteća sa svojom razgranatom mrežom, naročito u SAD-u i Kanadi. Posjećamo, u Bosni i Hercegovini, tačnije u Banjaluci, već izvjesno vrijeme egzistira i četnička organizacija “Srbska Čast” koji se predstavljaju privatnim tjenohraniteljima i čuvarima lika i djela člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika. Upravo Vučić uz podršku Dodika i ovakvih nelegalnih udruženja, gubitkom Kosova, pokušava Banjaluku, Podgoricu, ali i mnoge nesrpske gradove staviti pod istu kartu “Velike Srbije”, kakvu je onda, bezuspješno, ali zamalo, krvlju i etničkim čišćenjem, stvorio njegov prethodnik Slobodan Milošević. I to se sada zove, “srpski svet”!
Ako pratimo stalno insistiranje američke administracije da se riješi pitanje Beograda i Prištine, mnogi u tom segmentu Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru vide kao koletaralnu štetu, odnosno nešto što bi trebalo da zadovolji apetite zvaničnog Beograda. Poznato je da se u Briselu i Washingtonu pomno prate politička dešavanja na Balkanu s posebnim fokusom na naše balkanske susujede. Svjedoci smo i sve učestalijih upozorenja crnogorskoj vladi, koja je posljednih dana bila naumila da promjeni neke ključne zakone i odluke u samom aparatu, kako bi se efikasnije obračunavala sa neistomišljenicima. Međutim, Brisel je to jasno označio kao prijetnju pristupnim pregovorima uz suspenziju koja bi možda značila i doživotnu zabranu Crne Gore u zajednici europskih naroda i ulasku u EU.
Stvar je jednostavna. Iste tenzije koje sada imamo u Crnoj Gori, vrlo koordinirano se deašavaju i kod nas u Bosni i Hercegovini. Kao da neko namjerno sa strane upravo dopušta te stvari koje za posljedicu mogu dobiti nove granice, nove barikade, sankcije, crvene linije, razgraničenja, pa i potpuno jedan etnički ošišćen i obojen bermudski trokout, sa svojim teritorijalnim jedinicima u Beogradu, Banja Luci i Podgorici. Ostaje pitanje, da li će favorizirani i podjeljeni Nato Savez reagovati na unutrašnje sukobe u Crnoj Gori i da li će pomoći Crnoj Gori kao njen dugogodišnji partner u očuvanju mira i sigurnosti u regionu i staviti Alekasndra Vučića kao odnedavno Dodika na crnu listu, ili će ostati produžena ruka zločinačkih nastojanja da se prikaže da na Drini živi jedan narod i da ih samo voda dijeli, kao što je nedavno srbijanski ministar odbrane i dugogodišnji član BIA-e, Vučićeva desna ruka, Aleksandar Vulin na granici sa Drinom tobože radio nekakve bitne pokazne vježbe, sa sve bitnom i kompletiranom artiljerijom, protugradnim raketama S-300 doniranim od njihovih ruskih partnera, čamcima, protuoklopnim tenkovima, i svakakvom drugom zaštitnom i oružanom opremom.
Stoga i Nato i svjetski politički moćnici, znaju ko im je najveća prijetnja po mir i stabilnost. Zbog nikada većeg ruskog uticaja na Balkanu, pokušavaju održavati balans po strani ne bi li jasno stavili do znanja da njhova misija ima višeznačajnu ulogu, koji upravo te male balkanske državice, istočni svijet, pa i “srpski svet”, i svaki drugi “svijet”, gledaju kao plemena u kojem svako pleme ima svog Aleksandra Vučića, Milorada Dodika i obrnuto. A svaki od njih kada im neko iz šture briselske ili malo civilizovanije zajednice birokrata ponudi rješenje, to rješenje pocijepa. Njima odgovara da budu mimo svijeta.
DŽ.H.
