Premijerka Srbije Ana Branabić odavno važi za osobu koja ne umije uvijek da kontroliše šta izgovara. I prije čuvene poruke da “mora da razume kako da razume”, šefici srpske vlade se događalo da joj riječi ne prate tok misli. Tako je bilo i prethodnog dana, tokom gostovanja u emisiji “Fokus” – premijerka nije uspjela da sastavi rečenicu, iako je imala lake i poznate pojmove na raspolaganju, Đilasa, beogradsku djecu, lopovluk, bahatost…
Za razliku od brojnih kolega iz inostranstva, koji posao premijera doživljavaju kao mogućnost da služe građanima, premijerka Srbije svoje radno mjesto posmatra kao poziciju sa koje može najbolje da služi svom gazdi i šefu stranke. A kako bi se dodvorila nadređenom i zaštitila ga od medija, Brnabić se pretvorila SNS kolporetera, koji svakog dana maše novinama “Nova” i “Danas”, upire prstom u novinare i viče: “To je nepravda”.
I dok se njene kolege u drugim zemljama bave državnim poslovima, Brnabić svoje radno koristi za plasiranje montiranih spotova o protivnicima režima i na gostovanje po TV emisijima gdje govori o tim spotovima.
Tako je bilo i prethodnog dana. Premijerka došla na televiziju B92 sa namjerom da priča o spotovima koje je plasirala, ali se u jednom momentu toliko zbunila da nije bila u stanju da sastavi smislenu, prostoproširenu rečenicu.
A počelo je obećavajuće: Najprije je naglasila da Vučić „ne pravi video klipove o opoziciji“, a potom da se oni ne prave ni na Andrićevom vijencu.
Onda je prešla na sebe i tu je došlo do potpune blokade.
“Dakle, da sam ja… Zato što je to jedna od stvari koja je meni bila najstrašnija od sve krađe, koje…. Koje, Đilas… Am… Vršio dok je bio vlast. Sve krađe koje…. Koje je on, nažalost svih nas, a najviše nažalost dece…Amm, dakle…”, mučila se Brnabić da sklopi rečenicu, dok ju je s punom pažnjom slušao gospodin Fokus.
Na kraju je odustala i prešla na drugu temu, prekinuvši neprijatnu tišinu koja je zavladala u studiju.
Uprkos zavidnom talentu za obmanjivanje, laganje i spinovanje, očigledno je da premijerka ima ozbiljan problem pri javnom nastupu i da joj je hitno potrebna pomoć, odnosno neko ko će da otkrije u čemu je njen problem. Ako je trema u pitanju, onda će se stvar lako rikešiti – postoje tehnike disanja za suzbijanje stresa i brzo se nauče.
Ako je pak problem u tome što je muči savjest dok sluša samu sebe kako govori, onda će se problem još lakše riješiti – naprednjaci znaju najbolje tehnike za suzbijanje savjesti.
Suma sumarum, premijerku što prije neko mora da nauči da priča. Ako joj u opisu posla da blati neistomišljenike, onda vlast ne bi smjela da žali novac na njeno usavršavanje. Kad već toliko para troše na lobiste, savjetnike i medijske stručnjake, bio bi i red da se dio toga odvoje i za osobu koja će naučiti Anu Brnabić da smisleno govori.
Ako ništa, onda bar u tom segmentu da liči na kolege iz drugih država.
