Nakon 5 i po godina borbe, njegovi prijatelji i prijateljice, rodbina i poznanici vam svima žele i malo pričati o njemu.
Prenosimo njihove poruke u cijelosti i od srca im se zahvaljujemo što ga ne zaboravljaju i što su uz njegovu porodicu.
Pišu Fatima Gultekin i Mirela Begovic:
“Godine prolaze, ali nikad te zaboravit ne možemo jer ti si ostavio jedan dio u srcu našem, koji je nezaboravan, a to je plemenita duša. Kako da neko može zaboravit momka po imenu Dženan Memić koji nije mogao ni mrava zgazit i koji je toliko bio dobar i pomagao svima? I da se nađe neko i da kaže da je Dženan bio okrutan, taj insan nema mozga, a kamoli da bude normalan čovjek (psihopata).
Sjećanje na tebe nisu prolazna, jedan dio želim da svima opišem kakav je Dženan bio a to je :
Svake godine kad smo došli u Bosnu, uvijek smo isli u Sokolović Koloniju da vidimo tetku Muniru i našeg Dzenana i Ajdina. Uvijek smo se družili, zezali, smijali i provodili i išli da spavamo kod tetke Munire, isli na bazene, izlazili i uvijek su nas častili i plaćali, plaćali sve nama koji smo iz Švedske, a ne ko ”SVI ”ostali u Bosni, koji samo gledaju korist i koji su naviknuti da im drugi plaćaju misleći da mi imamo milione.
Bili smo kod naše nane na Stupu, cijelu noć smo se družili i smijali, a to je bila noć prije nego što ćemo otići za Švedsku. A nana će ostati jos dvije sedmice na Stupu i od tada, svaki dan su Dženan i Ajdin isli sa biciklima kod naše nana na Stup i pomagali joj, išli u prodavnicu i kupovali šta joj je trebalo. Svaki dan je ona nas zvala i zahvaljivala se za ove zlatne momke.
Ima još jedno sjećanje na njega kakav je on bio : ”Dženan je radio u Njemačkoj i sebi zaradio i kupio auto. On nije očekivao ni od svog oca, a kamoli od drugog da mu kupi ili priušti nešto, sve je sam sebi radio i stekao. On je sav sretan bio i dovukao to auto u Bosnu. Mi kad smo došle, on je došao po nas u Rakovicu i izveo nas u grad. Tu noć smo se vozali, pričali, zezali i podsjećali se na stare dane kako nam je bilo. S Dženanom je život uvijek bio veseo, i mislim da ljudi koji ga nisu znali da ne znaju kakav je bio to momak dobre duše i plemenitog srca, kako neko može da zaboravi tog momka?!
Dana kad smo saznali za tvoju smrt je toliko bilo bolno za nas da nismo mogli da vjerujemo, mislili smo da je to šala, ali zapravo to je bio samo tren šoka koji smo doživili. Nadamo se da ce istina izaći uskoro na vidjelo i da će taj ubica dobiti šta zaslužuje, a i ostali krivci, kao i ona ”Amnezija” po imenu Alisa Mutap Ramić.
Nema dana da ne pomislimo na tebe jer ti si uvjek u našem srcu i nema te osobe koja će isčupati tebe iz nas…
11.08.1994 – 15.02.2016”
