Već sa 13 godina, Nedim Botić suočio se s dijagnozom koja mu je promijenila život. Krvarenja, bolovi i stalne komplikacije zbog upalne bolesti crijeva zaustavili su djetinjstvo, ali i svakodnevne aktivnosti koje većina uzima zdravo za gotovo. Nedim se suočio s dijagnozom koja će obilježiti njegov život – upalna bolest crijeva.
– Doslovno zbog bolesti je život stao. Jedva sam završio srednju školu. Sve sam stopirao, čekajući da bude bolje, a bolje nije dolazilo, kaže Nedim, za podcast Oslobođenja.
Godinama je živio pod stalnim strahom – ne od onog što jeste, nego od onog što bi moglo biti. Odlazak u toalet, nešto što je svakome rutina, za njega je bio izvor panike.
– Kad su mi rekli o čemu se radi, s jedne strane došlo je olakšanje jer sam konačno znao ime svog neprijatelja, ali, istovremeno, pojavila se nova vrsta straha: šta me zapravo čeka, prisjeća se Nedim.
Upalne bolesti crijeva, Kronova bolest i ulcerozni kolitis, medicinski su neizlječive i mogu biti izrazito teške bolesti. Kronova bolest može zahvatiti cijeli probavni trakt, dok ulcerozni kolitis pogađa isključivo debelo crijevo. U Nedimovom slučaju, borba je bila brutalna.
– Za ulcerozni kolitis jedini zvanični lijek je odstranjivanje cijelog debelog crijeva. Tada imate samo dvije opcije: život sa stomom – otvorom na stomaku kroz koji se prazni crijevo – ili izgradnja tzv. rezervoara od tankog crijeva, koji omogućava odlazak u toalet na prirodan način, pojašnjava Nedim.
Nedim je prošao obje operacije, a oporavak i dalje traje.
– To je nešto što ne bih poželio ni najgorem neprijatelju. Jedan pravi pakao na zemlji, kazao je.
U najtežim životnim trenucima, kada je budućnost bila neizvjesna, Nedim je imao uz sebe osobu koja nikada nije posustala, svoju majku.
– Koliko god je mene boljelo, mislim da je nju još više boljelo, prisjeća se Nedim perioda između 2007. i 2008. godine, kada je prošao kroz teške operacije u Bihaću i Sarajevu. Njegova majka, koja dotad nikada nije bila u Sarajevu, svaki dan dolazila je na Klinički centar samo da bude uz sina.
Jedan od najupečatljivijih trenutaka bio je 3. januara, kada je Nedim hitno spremljen za operaciju, a majka to nije znala. Donijela mu je doručak ne sluteći da je njen sin na rubu života.
– Ona je svoj život stopirala da bih ja bio dobro. Osjetio sam tada koliko mi je ona bitna. Moja najveća želja bila je da se njoj vratim zdrav, govori Nedim.
U tom trenutku, kaže, kao da su na svijetu postojali samo njih dvoje. Doktori su ga upozorili na težinu operacije, ali on je majci rekao samo jedno: “Mama, ja idem da se tebi vratim zdrav.”.
