Vahida Žujo doktor je tehničkih nauka, redovni profesor na Građevinskom fakultetu Univerziteta “Džemal Bijedić” u Mostaru, dipl. ing. građevine sa višegodišnjem iskustvom u oblasti visokog obrazovanja, pravosuđa, upravljanja i realnog sektora (javnog i privatnog).
Odlučila se ući i u politiku i na taj način mijenjati sve ono što oko sebe vidi da ima prostora da bude i bolje. Nosilac je liste Naroda i Pravde za Federalni parlament u HNK.
Pitali smo je Zašto politika baš danas?
– Politička i pravna nesigurnost, mladi ljudi bez perspektive, obespravljenost i nejednakost građana, siromaštvo, itd itd
A, sa druge strane, BIH ima takva prirodna bogatstva, gotovo nestvarne ljepote. Za sada neiskorištene u punom kapacitetu. Kao član akademske zajednice i uz pomoć mojih kolega, znam kako pravilno koristiti to što nam je priroda dala.
Pa zato, imam obavezu i odgovornost, a posjedujem snagu i volju da se borim za opstojnost naše države i prosperitet svih njenih građana.
Mislite li da je politika još uvijek „muški“ posao? Mogu li se žene jednako uspješno baviti i politikom?
Apsolutno, politika je još uvijek „muški“ posao, na žalost. Smatram da su žene prirodno obdarene borbenošču i odbranom. Upornije su i odgovornije. Kao takve, mogle bi bolje rješavati politička pitanja i probleme. Žene bi trebale biti puno više zastupljene u politici.
Univerzitetska ste profesorica, svakodnevno ste sa mladima, vidite li u njima više želju za ostankom ili želju za napuštanjem domovine?
Raditi sa mladima je privilegija. Ima li išta ljepše od mladih ljudi? Nema.
Sa svojim studentima vodim razgovore i na času i van učionice. Otvorena sam i dostupna im u bilo koje doba i za bilo koju temu, posebno ako imaju problem. A, imaju puno problema.
Veći broj studenata želi otići iz domovine, manji broj ostati. Ima puno studenata lošeg imovinskog stanja.
Također, istakla bih jednu primjetnu „anomaliju“ kao posljedicu pogrešnih normi ponašanja i pogrešnog sistema nagrađivanja u današnjem društvu. A, to je da sve veći broj studenata ne želi na gradilište, već u ministarstva, općine i sl.
To je totalni promašaj razvoja jedne inženjerske karijere, zaključila je Žujo.
