Ekonomski odnosi Bosne i Hercegovine i Maroka nalaze se u ranoj fazi razvoja, ali pokazuju potencijal koji daleko nadilazi trenutne okvire trgovinske razmjene. Iako suficit u razmjeni predstavlja pozitivan signal, on, kako upozorava Enes Dendić, osnivač i direktor kompanije EDOM Connect, ne odražava strukturnu snagu odnosa, pri čemu njegova kompanija već aktivno radi na širenju tržišta kroz povezivanje Zapadnog Balkana i Sjeverne Afrike, s naglašenim fokusom na Maroko.
“Obim razmjene je i dalje skroman u poređenju s industrijskim kapacitetima obje zemlje i razvojnim tempom marokanske ekonomije. Ovo je početak odnosa, a ne njegov krajnji domet”, ističe Dendić.
Maroko kao industrijska platforma
Prema podacima Vanjskotrgovinske komore BiH, prošle godine izvoz u Maroko iznosio je 7.334.510 KM, dok je uvoz bio 3.490.023 KM. Najviše se izvozilo oružje i municija, papir, anorganski hemijski proizvodi i električne mašine, dok su se iz Maroka uvozile prerađevine od mesa, eterična ulja, pleteni ili heklani materijali, sapun i tepisi.
Dendić pojašnjava da se Maroko danas pozicionira kao jedna od ključnih industrijskih tačaka između Evrope i Afrike. Evropske ekonomije, dodaje, sve intenzivnije gravitiraju prema toj zemlji Francuska i Španija zbog geografske blizine, a Njemačka zbog restrukturiranja globalnih lanaca vrijednosti i rastućih troškova proizvodnje.
Prema njegovim riječima, samo u protekloj godini u Maroku je proizvedeno više od 750.000 vozila, uz plan da se do 2030. dostigne milion. Istovremeno, ističe, bilježi se snažan rast kineskih investicija, posebno u industrijskim zonama i energetici.
Dendić pojašnjava da se Maroko danas pozicionira kao jedna od ključnih industrijskih tačaka između Evrope i Afrike. Evropske ekonomije, dodaje, sve intenzivnije gravitiraju prema toj zemlji Francuska i Španija zbog geografske blizine, a Njemačka zbog restrukturiranja globalnih lanaca vrijednosti i rastućih troškova proizvodnje.
Prema njegovim riječima, samo u protekloj godini u Maroku je proizvedeno više od 750.000 vozila, uz plan da se do 2030. dostigne milion. Istovremeno, ističe, bilježi se snažan rast kineskih investicija, posebno u industrijskim zonama i energetici.
Dodatnu konkurentsku prednost, naglašava, predstavlja mreža sporazuma o slobodnoj trgovini s više od 50 zemalja, uključujući Evropsku uniju, Sjedinjene Američke Države, Indiju i Kinu.
“U takvom geopolitičkom kontekstu, naš suficit treba posmatrati kao početnu priliku. Održavanje i razvoj izvoza prema Maroku moguće je samo uz aktivnu strategiju i direktno prisustvo naših kompanija”, naglašava Dendić.
Ističe i da je ključni problem bh. kompanija je nedovoljno poznavanje tržišta Sjeverne Afrike.
“Decenijama smo fokusirani gotovo isključivo na EU, što je razumljivo, ali nas je učinilo ranjivima”, objašnjava Dendić i dodaje da je paradoks u tome što su mnoge domaće firme već dio lanca vrijednosti koji vodi prema maroku, ali kao podizvođači evropskih kompanija.
“Time gubimo direktan pristup tržištu i dio dodane vrijednosti”, upozorava.
Dodaje i da su reakcije marokanskih partnera često iznenađujuće kada se predstave bh. kompanije, njihovo znanje i proizvodi, jer se, kako ističe, od Bosne i Hercegovine ne očekuje takav nivo industrijskog razvoja.
Ključne prepreke za jače prisustvo su: nedostatak dugoročne strategije prema regionu, nedovoljna institucionalna podrška i ograničena poslovna mreža na terenu.
Dendić naglašava da budućnost saradnje ne leži u klasičnoj trgovini, već u dubljoj integraciji.
“Dugoročna vrijednost nastaje kroz transfer znanja, zajednička ulaganja i integraciju u industrijske ekosisteme. To nije samo realno, to je nužno”, kaže on, dodajući da Maroko sistemski razvija takve ekosisteme, posebno u automobilskoj industriji, obnovljivim izvorima energije i logistici.
Ističe i da država nudi investicijske podsticaje i stabilan regulatorni okvir. Uz to, više od 60 posto stanovništva mlađe je od 30 godina, što dodatno povećava investicionu atraktivnost zemlje.
Za bh. metalnu i mašinsku industriju, smatra Dendić, ovo predstavlja priliku za direktno partnerstvo i zajedničke projekte, umjesto indirektnog ulaska preko trećih zemalja. On dalje pojašnjava da se marokanska ekonomija oslanja na nekoliko snažnih razvojnih stubova. Fosfati, kaže, čine temelj hemijske i agrotehnološke, pri čemu Maroko raspolaže sa više od 70 posto svjetskih rezervi fosfatne stijene.
Automobilska industrija, dodaje, najdinamičniji je sektor s rastom proizvodnje od čak 1.800 posto u posljednjih petnaest godina i više od 300 kompanija u lancu vrijednosti.
Zelena energija i proizvodnja baterija za električna vozila, ističe, predstavljaju treći strateški pravac razvoja.
Dendić naglašava i da snažan infrastrukturni i turistički ciklus dodatno ubrzava investicije, podsjećajući da će Maroko 2030. godine biti domaćin Svjetskog prvenstva u fudbalu zajedno sa Španijom i Portugalom.
„To podrazumijeva velike investicije u stadione, puteve, željezničku infrastrukturu, aerodrome i hotelske kapacitete“, kaže on i dodaje da je samo prošle godine Maroko posjetilo oko 20 miliona turista, što predstavlja historijski maksimum.
Nove ekonomske perspektive
Dalje ističe da Maroko nudi regulatornu stabilnost i dugoročnu industrijsku strategiju, što ga, kako tvrdi, čini sigurnim investicionim okruženjem. Prema njegovim riječima, to za bh. kompanije otvara prostor za angažman u oblastima metalnih konstrukcija, građevinskih komponenti, hotelijerstva, energetike i logistike.
Istovremeno upozorava da evropska ekonomija, posebno njemačka kao naš dominantni partner, prolazi kroz duboku strukturnu transformaciju. Regulatorni pritisci, energetski troškovi i industrijska relokacija, tvrdi, mijenjaju dosadašnju logiku izvozne zavisnosti.
Dendić naglašava da oslanjanje na jedno tržište postaje ozbiljan rizik, te da u tom kontekstu Maroko vidi kao priliku za stratešku diverzifikaciju, a ne zamjenu za EU.
“Bosna i Hercegovina mora opstati kao industrijska i izvozna ekonomija. Ako želimo sačuvati radna mjesta, održati domaće kompanije i smanjiti odlazak mladih ljudi i porodica, moramo otvoriti novu ekonomsku perspektivu”, poručuje.
Dodaje da bez novih tržišta i novih investicija nema održivog rasta, a bez rasta nema ni razloga da mladi ostanu.
“Diverzifikacija prema Africi, posebno prema Maroku kao stabilnoj i industrijski snažnoj platformi, nije avantura. To je racionalan i odgovoran odgovor na globalne promjene”, zaključuje Dendić, upozoravajući da najveći rizik za BiH nije samo pad izvoza, već i gubitak generacija koje odlaze jer ne vide dugoročnu sigurnost.
