Vedranu Rudan posebno je potresla priča o doktorki Ivani koja je organizovala jednodnevni izlet brodom kako bi kolegama barem nakratko omogućila predah od zahtjevnog posla.
Vedrana Rudan ponovo je dirnula svoje čitaoce iskrenom kolumnom na blogu rudan.info u kojoj je, pišući iz perspektive onkološke pacijentkinje, zahvalila medicinskim sestrama koje svakodnevno brinu o oboljelima, ali i upozorila na uslove u kojima rade.
Spisateljica, koja se već duže vrijeme bori s teškom bolešću, opisala je iskustva s riječke onkologije te otkrila da, iako se smatra dijelom grupe „onih kojima je najteže“, sve više razmišlja upravo o medicinskim sestrama.
– U grupi sam „onih kojima je najteže“. Zato znam da mi nije najteže. Umrijeću, umrijeće i drugi. Juče sam bila na kontrolnom pregledu. Čula sam priču u koju još uvijek ne mogu da povjerujem.Trenutno sam kod kuće. O meni brine porodica. Supa, čaj, hrana čvrsta, meka, pranje na krevetu, odnošenje iz sobe viška mog materijala… Glumim kako drijemam. Sramota me je. Na koje sam grane pala. Kad im to kažem, čujem samo jednu rečenicu – ‘ti si naša.’
Čija sam kad sam u bolnici danju i noću, kad u tri ujutro osjetim ruku na čelu, kad u pet sestre vidim kako odnose moj otpad koji se meni beskrajno gadi, kad mi u šest mjere pritisak, temperaturu… Nisam bogata, da jesam, dala bih im sve što imam. ‘To je naš poziv’, govore – napisala je.Posebno ju je potresla priča o ljekarki Ivani koja je, svjedočeći svakodnevnom umoru svojih koleginica, organizovala jednodnevni izlet brodom kako bi im barem nakratko omogućila predah od zahtjevnog posla.– Pitam koliko su plaćene iako osjećam neprijatnost kad misle da moraju da mi odgovore. O njihovim platama niko ne piše, ne snimaju se TV emisije. Hrvatske medicinske sestre pacovi su koji smetaju na putu. Ipak, čula sam, mjesečno primaju od 1.200 do 2.000 evra. Ima tu i prekovremenih.
