Član Komisije za borbu protiv korupcije Predstavničkog doma PSBiH nakon jučerašnjeg višesatnog javnog saslušanja Džermina Pašića tužitelja Tužilaštva BiH kazao je da je sada jasno zašto je glavni tužitelj Milanko Kajganić pokušao na sve načine spriječiti da se Pašić pojavi pred Komisijom, piše Raport.
Emrić je ocijenio skandaloznim brojne navode o postupcima glavnog tužitelja BiH, te se zapitao: ‘Šta radi Visoko sudsko i tužiteljsko vijeće BiH i zašto do sada nije reagovalo?’
Odgovor na ovo pitanje hitno će i Komisiji i javnosti morati dati dobro plaćeni i uspavani članovi VSTV-a koji su prespavali i udare na ustavni poredak BiH i na naredbe o obustavi istrage za krivična djela koja su bila vidljiva i laicima, a VSTV se nije ni osvrnuo na takvu skandaloznu odluku čak iako znaju da je bio donesen neustavni zakon u entitetu RS kojim je bio zabranjen rad i njima kao članovima Vijeća na tom dijelu bh. teritorije.
Ključna pitanja za VSTV koji i dalje šuti na sve negativne pojave u pravosuđu
Ovo pitanje koje je Emrić izgovorio javno sada se nameće kao ključno, jer su pred državnim parlamentarcima iznesene ozbiljne tvrdnje o načinu upravljanja Tužilaštvom BiH, preraspodjeli predmeta, uticaju rukovodstva na istrage i mogućim zloupotrebama sistema dodjele predmeta.
Podsjećamo, Komisija za borbu protiv korupcije Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine održala je javno saslušanje tužioca Tužilaštva BiH Džermina Pašića u okviru parlamentarnog nadzora nad postupanjem pravosudnih institucija u vezi s navodima o korupciji u Upravi za indirektno oporezivanje BiH (UIO BiH) u periodu od 2014. godine do danas, uključujući i aferu ‘Pandora’.
Pašić, koji je obavljao funkciju zamjenika glavnog tužioca i rukovodioca Posebnog odjela za organizovani kriminal, privredni kriminal i korupciju, pred Komisijom je govorio o funkcionisanju Tužilaštva BiH, sistemu rukovođenja, internim pravilnicima i načinu raspodjele predmeta, ali i o konkretnim institucionalnim problemima za koje tvrdi da traju godinama i ne samo u vrijeme aktuelnog glavnog tužitelja Milanka Kajganića, nego i drugih glavnih tužitelja u periodu od 2013. godine otkako je Pašić u toj pravosudnoj instituciji pa do danas..
U uvodnom dijelu, ali i kroz odgovore na pitanja, Pašić je govorio o načinu funkcionisanja Tužilaštva BiH, organizaciji rada, raspodjeli predmeta i unutrašnjim procedurama.
Pri tome nije ulazio u meritum pojedinačnih predmeta niti je iznosio detalje o prijavljenim ili osumnjičenim osobama koje nije ni imenovao. Govorio je isključivo u okviru institucija, funkcija i procedura. Izuzetak su bila imena njegovih kolega tužilaca, Ćazima Hasanspahića i Elvire Stanojlović koji su, kako je naveo, s premješteni u druge odjele isti dan kad i on, kao i ime tužiteljice Vedrane Mijović.
Šta se i kako se radi u Tužilaštvu BiH prvo ilustrira podatak da je Kajganić prije nego što je smijenio Pašića, rukovođenje Posebnim odjelom za organizovani kriminal, privredni kriminal i korupciju dodijelio dvojici zamjenika, Pašiću i Mladenu Furtuli iako pravilnik propisuje da tim odjelom rukovodi jedna osoba.
Pašić je istakao da je takva odluka donesena zbog potrebe glavnog tužitelja za kontrolom nad predmetima.
Zašto nije reagovao VSTV? Na to pitanje neka odgovori Sanin Bogunić, predsjednik Vijeća kojeg to izgleda ne zanima, ali Komisiju i javnost itekako zanima kako je bilo moguće mimo pravilnika, zakona i drugih akata u sistemu da prevlada volja i želja pojedinca.
Dalje, Kajganić je prošle godine Pašića premjestio iz Posebnog odjela za organizovani kriminal, privredni kriminal i korupciju u odjel za ratne zločine gdje Pašić nije rukovodilac, nego samo tužitelj.
Smjenom Pašića u rukovodstvu Tužilaštva BiH, voljom Kajganića više nema Bošnjaka
S druge strane Zakon o Tužilaštvu BiH kaže da su zamjenici glavnog tužioca istovremeno i rukovodioci posebnih odjela, što Pašić trenutno nije, pa se postavlja pitanje kakav je njegov kapacitet zamjenika glavnog tužitelja kada mu je oduzeta funkcija rukovodioca odjela?
Pašića je na poziciju zamjenika glavnog tužitelja imenovao VSTV. Zašto onda mjesecima šute na ovaj nezakoniti premještaj koji je Kajganić Pašiću obrazložio samo jednom rečenicom i to: ‘Ranije je radio na predmetima ratnih zločina’.
Pašić je kazao da on trenutno nije u upravljačkoj strukturi Tužilaštva BiH kojim kako je kazao trenutno rukovode glavni tužitelj Milanko Kajganić, zatim Mladen Furtula, rukovodilac Posebnog odjela za borbu protiv korupcije i Ivan Matešić, rukovodilac odjela za ratne zločine.
Iako to Pašić nije kazao, jasno je da u upravljačkoj strukturi Tužilaštva BiH nema nijednog Bošnjaka.
Šta na ovo kaže VSTV? Ne kaže ništa, jer su očigledno mjesecima fokusirani samo na to da li će im novi zakon o VSTV-u uvesti više kontrole nad prijavom imovine nego što se bave svojim poslom, zbog čega pravosuđe tone sve dublje, a njihova uloga postaje sve minornija i nevidljivija, te se postavlja pitanje uopće potrebe njihovog postojanja.
Dalje, Pašić je pred Komisijom detaljno pojasnio i mehanizam preraspodjele predmeta, navodeći da se ključni problem javlja u trenutku kada dolazi do premještaja tužilaca iz jednog odsjeka u drugi.
Tada, kako je objasnio, tužilac gubi predmete koje je ranije vodio, a oni se više ne dodjeljuju putem CMS sistema, nego se presigniraju odlukom rukovodstva.
U praksi to znači da, nakon što tužilac bude premješten, predmeti koje je on vodio prelaze na druge tužioce, koje ne određuje isključivo CMS, nego odluka glavnog tužioca ili rukovodstva Tužilaštva.
Pašić tvrdi da se na taj način prekida kontinuitet istraga, jer novi tužilac mora da se upozna s predmetom, što može trajati mjesecima, pa i godinama, a u međuvremenu istrage stagniraju ili gube dinamiku.
Za ovakve predmete se kaže da ‘završe u ladicama’.
Kako je Kajganić zaustavio istragu o Dodikovoj vili na Dedinju
Upravo taj segment Pašić je označio kao jedan od ključnih rizika za zloupotrebe sistema, jer se, kako tvrdi, time omogućava uticaj na to ko će voditi određeni predmet i u kojoj fazi.
Govoreći o konkretnim primjerima, naveo je da su u istom danu premješteni on, te tužioci Ćazim Hasanspahić i Elvira Stanojlović. Stanojlović je radila na predmetu “Vila na Dedinju“.
Podsjećamo, riječ je o vili u Beogradu, koja je u vlasništvu Milorada Dodika i kupljena na sumnjiv način.
Upravo taj predmet je godinama ‘u ladicama Tužilaštva BiH’, a Pašić je kazao da je tužilačka odluka u tom predmetu bila pred donošenjem prije nego što je zbog premještaja oduzet tužiteljici Stanojlović.
U praksi, to nam govori da je Kajganić zaustavio istragu u ovom predmetu korupcije protiv Dodika, na način da je tužiteljicu Stanojlović prebacio u drugi odjel, ona je izgubila pravo rada na tom predmetu,a onda ga je Kajganić dodijelio nekom, vjerovatno njemu podobnom tužitelju koji tu istragu može razvlačiti unedogled ili jednostavno donijeti naredbu o njenoj obustavi.
Također, Pašić je kazao da je tužitelj Ćazim Hasanspahić dužio predmet po prijavi za novi napad na ustavni proedak koji je podnijela grupa državnih parlamentaraca i da je njegovim premještajem i Hasanspahiću oduzet taj predmet, a u rad je dodijeljen tužiteljici Vedrani Mijović.
O tom predmetu Raport je ranije pisao i riječ je o prijavi protiv šefa predstavništva RS u Austriji zbog lobiranja za secesiju RS od BiH,a u prijavi se spominju i Milorad Dodik, Nenad Stevandić i Radovan Višković.
Znači, CMS je taj predmet dodijelio tužitelju Hasanspahiću, a sad se s velikom vjerovatnoćom može pretpostaviti da je Kajganić je da bi spriječio istragu Hasanspahića prebacio u drugi odjel, a predmet je dodijeljen tužiteljici Mijović koja je već poznata po obustavama istraga protiv SNSD-ovaca, jer je ona kćerka preminulog SNSD-ovog funkcionera Slavka Jovičića Slavuja.
Podsjećamo, riječ je o tužiteljici koja je donijela naredbu o obustavi istrage protiv Milorada Dodika, Nenada Stevandića i Radovana Viškovića, prošle godine osumnjičenih za napad na ustavni poredak.
Pašić je ranije podnio krivične prijave protiv Kajganića i Mijović zbog čega je i prema njegovim sumnjama smijenjen s ranije pozicije i premješten u drugi odjel, odnosno da su određene odluke u Tužilaštvu BiH posljedica njegovog profesionalnog djelovanja i ukazivanja na nepravilnosti.
Posebno je Pašić naglasio da svako neslaganje sa stavom glavnog tužioca, prema njegovom iskustvu, može imati posljedicu u vidu premještaja ili profesionalnog udaljavanja iz procesa odlučivanja, što je ocijenio kao oblik disciplinovanja tužilaca.
Sve su ovo činjenice i detalji koji su prijavljeni VSTV-u koji mjesecima sramotno šuti i ništa ne čini.
Također, Pašić je pojasnio da odgovori iz Tužilaštva BiH o tome da su po nekim prijavama ‘formirani predmeti’ ne znači da se nešto na tim predmetima radi i da je takva formulacija izgovor.
Podsjećamo, Pašić se na saslušanju pojavio uprkos što se tome žestoko protivio glavni tužitelj Tužilaštva BiH Milanko Kajganić, koji je raznim dopisima i odgovaranjem Komisije od njihove odluke pokušao spriječiti Pašićevo saslušanje, o čemu je Raport detaljno pisao.
VSTV se mora probuditi i preuzeti odgovornost
Sada, nakon saslušanja tužitelja Pašića na kojem su izneseni detaljni navodi o načinu upravljanja Tužilaštvom BiH, preraspodjeli i presignaciji predmeta mimo CMS sistema, prekidanju kontinuiteta istraga premještajem tužilaca, te tvrdnjama o mogućem uticaju rukovodstva na tok i ishod pojedinih predmeta, kao i nakon otvorenih pitanja o zakonitosti odluka kojima se, prema navodima, mijenja struktura rukovođenja i onemogućava institucionalni nadzor nad radom tužilaca, pitanje odgovornosti Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća BiH postaje neizbježno i hitno.
Također, nakon što je tužitelj Pašić na upit zastupnika i člana Komisije Jasmina Emrića potvrdno odgovorio da se pri donošenju naredbe o obustavi istrage za napad na ustavni poredak moralo obavijestiti Pravobranilaštvo BiH, a nije, to baca novo svjetlo na neke tužilačke odluke.
Naime, Emrić je ukazao na to što Pravobranilaštvo BiH kao zaštitnik državnog interesa nije bilo uključeno u taj proces dovodi u pitanje i procesna ispravnost odluka o obustavi istrage.
Zato je jasno da se u ovom slučaju ne radi samo o unutrašnjem organizacionom pitanju u Tužilaštvu BiH , nego o potencijalno sistemskom problemu koji direktno utiče na pravnu sigurnost i mogućnost procesuiranja teških oblika kriminala i korupcije.
Upravo zbog toga, svako dalje ignorisanje ovih navoda od VSTV-a više se ne može posmatrati kao pasivnost, nego kao aktivno izbjegavanje odgovornosti u trenutku kada se pred očima javnosti otvaraju najteža pitanja funkcionisanja pravosuđa u Bosni i Hercegovini.
