Sasvim je moguće da Bosna i Hercegovina u doglednoj budućnosti dobije nuklearnu elektranu, ali je prije toga neophodno izraditi strategiju i raditi na obrazovanju kadra, kažu sagovornici Oslobođenja iz energetske i naučne struke.
– Mislim da je čak izvjesno da Bosna i Hercegovina postane zemlja s nuklearnom elektranom. Rok nam je 2050. godina, kada se po direktivi EU moraju ukinuti sve elektrane na ugalj. Nuklearna energija je realna opcija i za BiH, kaže energetski stručnjak Edhem Bičakčić.
Iako iz bh. perspektive to trenutno djeluje nerealno jer nema konkretnih poteza, globalni trendovi govore drugačije.
Bičakčić, bivši potpredsjednik Vlade FBiH i direktor Elektroprivrede BiH, ističe da nuklearna energija u svijetu, pa i u našem susjedstvu, ulazi na velika vrata.
U Srbiji je krajem 2024. ukinut moratorij na gradnju nuklearnih elektrana. Plan je izgradnja nuklearne elektrane do 2040. godine. Srbija planira graditi klasični reaktor, ali još uvijek nije zvanično donesena odluka koja će od velikih zemalja biti partner projekta.
U februaru ove godine hrvatska Vlada uputila je Saboru nacrt zakona o razvoju nuklearne energije. Kao i Srbija, Hrvatska također najavljuje izgradnju nuklearne elektrane.
Hrvatska je već nuklearna zemlja jer zajedno sa Slovenijom posjeduje Nuklearnu elektranu Krško, izgrađenu osamdesetih godina u bivšoj Jugoslaviji.
– Slovenija se već uveliko priprema za gradnju nove nuklearne elektrane. Hrvatska razmišlja u istom pravcu, ali je sada aktuelan problem odlaganja nuklearnog otpada. Imaju problema s ekološkim aktivistima, objašnjava Bičakčić.
Adnan Beganović, profesor fizike na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu, potvrđuje da nuklearna energija ponovo postaje okosnica energetske strategije.
U ovom trenutku u izgradnji je oko 80 reaktora u 15 država svijeta. Najveći broj se gradi u Kini. Glavne prednosti ovog načina proizvodnje električne energije su stabilna proizvodnja, niske emisije ugljičnog dioksida i energetska sigurnost.
– Danas nije korektno govoriti o nuklearnoj energiji kao da je tehnološki ista kao prije 30 ili 40 godina. Nakon Fukushime međunarodni sigurnosni okvir je dodatno pojačan. To je relativno čist, stabilan i jeftin izvor električne energije. Strah koji imamo zbog zračenja često je iracionalan i podsjeća na strah od letenja, kaže Beganović.
Beganović smatra da su strahovi od nestručnosti kadrova ili eventualne zloupotrebe prilikom izgradnje takvih objekata u našoj regiji nerealni.
Reaktore proizvode svjetski renomirani proizvođači, poput francuskog EDF-a, ruskog Rosatoma ili kineskih CNNC i CGN.
– Praktično se radi o sistemu „ključ u ruke“, tako da kupac nema veliki uticaj na način rada elektrane. Ne radi se o postrojenju za opasne eksperimente, već o strogo kontrolisanoj fabrici električne energije. U tom smislu, države, pa i ove naše regionalne, ne grade elektrane, već ih kupuju, pojašnjava Beganović.
Opcije za Bosnu i Hercegovinu
Edhem Bičakčić smatra da bi najbolja i najrealnija opcija za BiH bila izgradnja malih modularnih reaktora (Small Modular Reactors – SMR).
Klasični reaktor je veliki blok snage oko 1.000-1.600 MW, koji se gradi dugo i zahtijeva ogroman kapital.
SMR je manji, snage do 300 MW. Osnovna ideja je da se veći dio postrojenja serijski proizvodi u fabrici, pa se moduli dopremaju na lokaciju.
– To je nova tehnologija koja se razvija u SAD-u i Južnoj Koreji. To su reaktori koji se naprave u fabrikama i sklapaju kao lego kockice u zemlji kupca. Ovo još nije u potpunosti zaživjelo u praksi, ali Poljska i Češka su ih već naručile. Mislim da je ovo jeftinija opcija od gradnje klasičnih postrojenja i da je to naša šansa, kazao je Bičakčić.
Poređenja radi, naša najveća termoelektrana u Tuzli ima snagu od oko 800 MW, dok je ona u Kaknju snage 500 MW.
– Moramo krenuti u tom pravcu, jer mi drugih opcija nemamo. Naše elektrane su zastarjele, a druge opcije, poput plinskih, imaju svoje manjkavosti. Mislim da ćemo, uz svu našu političku „futavost“, do 2050. imati nuklearnu elektranu. Jednostavno zato što moramo, kaže Bičakčić, ističući da je najveći problem nepostojanje strategije i deficit stručnog kadra.
Beganović se slaže da „izgradnja reaktora počinje izgradnjom znanja“.
U tom kontekstu kao dobar primjer ističe projekt instalacije jonskog akceleratora u Sarajevu. Prirodno-matematički fakultet u Sarajevu već obučava stručnjake i planira istraživanja u polju eksperimentalne nuklearne fizike.
– Obrazovan kadar je ključni preduslov. Naš cilj je obrazovati ljude koji bi bili spremni dati podršku naučnim i komercijalnim projektima u ovoj oblasti, zaključuje Beganović, dodajući da BiH treba razmišljati o nuklearnoj opciji kao dugoročnoj temi, iako smatra da je nerealno očekivati realizaciju u narednih desetak godina.
