Zalaskom sunca danas je nastupio ramazan, mjesec posta, molitve, razmišljanja i zajedništva za muslimane. Dok ezani označavaju vrijeme početka i kraja posta, a mahale utihnu pred akšam, neka mjesta dobiju dodatnu duhovnu težinu. Jedno od njih je i turbe Sedam braće na Bistriku.
Mjesto tihe nade
Na lijevoj obali Miljacke, ovo turbe stoljećima je mjesto zijareta, molitve i tihe nade. Kako nam kaže Nurko Čaušević, turbedar i službenik Medžlisa Islamske zajednice Sarajevo, riječ je o jednom od najznačajnijih turbeta u zemlji.
– Ovo je mjesto zijareta, posjete, posebno kako za građane Sarajeva, tako i za građane BiH ili čak one koji dolaze iz zemalja regije da posjete ovo turbe Sedam braće, jedno od najpoznatijih, najznamenitijih turbeta u Bosni i Hercegovini, kojih ima negdje oko 90, ističe Čaušević.
Dodaje da ljudi ovdje dolaze učiti Fatihu umrlima koji su tu ukopani, ali dove upućuju dragom Allahu za one murade koje oni imaju. Upravo razumijevanje dove, naglašava, posebno je važno u ramazanu, kada su emocije i duhovna potreba izraženije.
– Ovo se turbe najčešće posjećuje petkom ili uoči petka, a kad su mubarek-dani, kao što je, evo, predstojeći mubarek mjesec ramazan, sigurno su te posjete intenzivnije. Ovdje dolaze ljudi sa određenim stanjima, halovima, potrebama, željama, dajući sadaku u ovo turbe. Želim kazati da se ona koristi za održavanje vjerskih objekata na području Medžlisa Islamske zajednice Sarajevo, kaže nam Čaušević.
Turbe Sedam braće nadaleko je poznato/Damir Deljo
Historija ovog mjesta dodatno produbljuje njegovu simboliku. Ovdje su ukopana sedmorica, ne braće po srodstvu i krvi, nego po sudbini koja ih je zadesila. Prvi ukopan u turbetu bio je šejh koji je došao u pratnji Sultana Fatiha 1463. godine. Zatim su 1494. do njega ukopani putujući derviši, koji su bili potvoreni za pljačku. Posljednja četverica ukopana su u vrijeme kada je Eugen Savojski nasrnuo na Sarajevo.
– Nevino su stradali, a znamo da Kur’ansko kazivanje kaže da je ubiti ili smaknuti jednu nevinu osobu kao pobiti cijeli svijet. U tom smislu, oni tim svojim iskustvom daju trajnu pouku i poruku svima nama koliko moramo biti oprezni, pažljivi u primanju određenih informacija, njihovoj selekciji i, evo, ne daj Bože, na kraju nevinom optuživanju ljudi, govori nam Čaušević.
Uz turbe se veže i vjerovanje, poput onog da se nakon posjete ne treba vraćati istim putem, ali da treba slušati šta prolaznici govore.
