U vremenu kada sela širom Bosne i Hercegovine ostaju pusta, a mladi masovno odlaze trbuhom za kruhom, priča jednog Engleza koji se odlučio preseliti u napušteno selo Dobrigošće kod Jablanice djeluje gotovo nevjerovatno.
Dok domaći stanovnici traže bolji život u inostranstvu, stranci poput Dana Bronkhorsta pronalaze mir, ljepotu i smisao upravo u bosanskim brdima. Ovo je priča o čovjeku koji je ostavio London iza sebe i pronašao svoj dom podno planine Prenja, piše Jablanicalive.com.
Prvi susreti sa BiH: Od turiste do zaljubljenika
“Zapravo, prvi put sam prošao kroz Bosnu kao beba, kada su moji roditelji putovali između Dubrovnika i Splita. Nemam sjećanja na to, naravno, ali kasnije, 1990. godine, putovao sam vozom iz Zagreba prema Splitu i tada sam prvi put svjesno vidio Bosnu – kroz Bihać i predivna sela oko Kulen Vakufa”, prisjeća se Englez.
Prvi pravi susret s Jablanicom dogodio se 1995. godine, kada je kao volonter iz Ujedinjenog Kraljevstva dopremao humanitarnu pomoć u ratom razorenu BiH.
“Odmah sam se zaljubio u zemlju i njene ljude. Počeo sam dolaziti redovno, a nakon rata sam odlučio ostati”, priča Bronkhorst.
Od Sarajeva do Dobrigošće: Potraga za mirom
Nakon godina rada u međunarodnim organizacijama poput OSCE-a i World Visiona, te misijama u Ukrajini i Bosni, odlučio je usporiti tempo. Danas živi mirnim životom u Sarajevu, uživa u prirodi, planinarenju i ispijanju kafa.
“Volim bosansku prirodu. Često idem u planine, berem gljive, jednostavno uživam. Tražio sam mjesto za kuću godinama. I onda sam se sjetio Dobrigošće, sela koje sam posjetio nakon rata. Pogled s brda na jezero,na Jablanicu i planinu Prenj je nevjerovatan. To je ono što me privuklo”, ističe Dan.
Kako je tekao proces kupovine i gradnje?
Za razliku od očekivanja mnogih, kupovina zemlje i izgradnja kuće prošli su bez problema.
“Ljudi u Jablanici – arhitekti, općina, porezna uprava, elektrodistribucija – svi su bili izuzetno ljubazni i profesionalni. Nismo naišli ni na jednu prepreku. Također, jako sam zadovoljan dizajnom kuće koji su uradile lokalne arhitektice iz Jablanice, Alma i Maja. Uradile su zaista odličan posao. Bile su vrlo profesionalne i spremne da se prilagode našim željama, i mislim da ne bismo dobili takvu uslugu od arhitekata u Sarajevu”, prisjeća se Englez.
Danas sa svojom partnericom Lejlom koju je upoznao u Bosni i Hercegovini, vikende i praznike provodi na Dobrigošću, a planira se trajno preseliti kako se približava penziji.
“Do prodavnice u Jablanici je desetak minuta autom, nije nikakav problem. A mir i priroda koje ovdje imam su neprocjenjivi”, ističe on.
Bosna – Engleska: Dvije kulture, dva ritma života
Na pitanje o razlikama između života u Engleskoj i Bosni, odgovara: “U Bosni ljudi rade da bi živjeli, a ne žive da bi radili. Ako želiš vidjeti prijatelja, nazoveš ga i nađeš se istog dana. U Londonu moraš planirati sedmicu unaprijed. Ljudi su ovdje više povezani sa porodicom, što mi se jako sviđa.”
Naravno, postoje i stvari koje mu nedostaju: “Ponekad mi fali anonimnost velikog grada. U Londonu niko ne zna ko si, niko te ne posmatra. I naravno, nedostaje mi porodica.”
Prijatelji, priroda i preporuka
U Jablanici je već stekao prijatelje, kako stare tako i nove.
“Ljudi su ovdje jako ljubazni. U restoranima, u selu – svi su nas lijepo dočekali”, tvrdi Bronkhorst.
Na pitanje da li bi preporučio Jablanicu drugima, odgovara bez razmišljanja: “Naravno! Ima plaža na Čivelju, vožnja kanuom u Glogošnici, planinarenje, odlični restorani sa jagnjetinom. Mostar je blizu. Jablanica je mirna, lijepa i puna toplih ljudi.“
Ova priča nije samo o jednom Englezu koji je pronašao dom u Bosni i Hercegovini. Ona je podsjetnik da ono što mi često uzimamo zdravo za gotovo – prirodu, zajedništvo, sporiji ritam života – za nekoga drugog može biti ostvarenje sna.
