Zoran Macan (73) bez jedne noge brine o stadu od 150 koza. Svako veče vježba, a kako radi sklekove demonstrirao je pred kamerom.
Ne pijem kafu, ne pijem kolu, ne pijem alkohol. Tablete uzimam minimalno. Dvadeset godina nisam prehladio. Cijelu zimu radim mokar kao čep, a ništa me ne boli – kaže kroz osmijeh i pokazuje štake s metalnim nastavcima.
“Bez noge, a invaliditet mi ne priznaju”
Zoran tvrdi da živi od skromne socijalne pomoći jer mu ne daju penziju.
– Imam socijalnu pomoć oko 250 maraka. Penziju mi nisu dali. Tražio sam civilnu – nisu mi dali. Dođe papir kući i piše da mi ne priznaju invaliditet. Čovjek nema nogu, a invaliditet – ne priznaju – kaže.
Uprkos svemu, nastavlja raditi i brinuti o životinjama. Najveći trošak mu je hrana, posebice mekinje i sijeno.
Zoran objašnjava da bez psa ne bi mogao čuvati stado.
– Ima vukova. Ljudi koji imaju koze ili ovce – svi imaju pse. Ne može drukčije – kaže, dodajući da je bilo i problema, prijava i nesporazuma.
Na pitanje kako s jednom nogom uspijeva okupljati koze i voditi ih po terenu, odgovara jednostavno:– Samo ih pozovem. One idu gdje ja hoću. Navikle su na mene. Ja njih volim, ali mora se znati i red.O cijenama kaže da su posljednjih godina značajno porasle.
