Američki predsjednik Donald Tramp prošle je sedmice potpisao predsjednički memorandum kojim se odobrava povlačenje SAD-a iz čak 66 međunarodnih organizacija, što je jedan od najupečatljivijih udaraca globalnom humanitarnom i institucionalnom poretku.
Prema Bijeloj kući, taj je potez bio vježba odbrane nacionalnih interesa jer su ciljana tijela bila “neučinkovita” i “nepotrebna” za američke vrijednosti ili dio globalne birokratije koja više nije zaslužila američko finansiranje.Ipak, obim odluke onemogućuje da se ona smatra svakodnevnom prilagodbom politike. Među njima su značajne agencije UN-a, dijelovi Sekretarijata UN-a, klimatske institucije, forumi za borbu protiv terorizma i istraživačka tijela.Tramp je takođe bio neobično jasan o tome kako gleda na taj sistem. Na pitanje ograničava li išta njegovu moć, odgovorio je: “Moj vlastiti moral. Moj vlastiti um. To je jedino što me može zaustaviti. Ne treba mi međunarodno pravo.”Uzevši u obzir masovna povlačenja, ta izjava sugeriše pogled na američku moć koja više ne vidi globalna pravila ili institucije kao nešto kroz šta se treba sprovesti, ili čak tolerisati.Profesor Ugo Matei, istaknuti italijanski pravnik, iskren je u svojoj procjeni da je međunarodno pravo, uglavnom, tanki sloj prekriven globalnom politikom moći.”Međunarodno pravo nikada nije bilo dovršen projekat. Uvijek je bilo koristan sloj licemjerja na sistemu međunarodnih odnosa, pokušavajući ograničiti pojam da je moć ispravna”, kaže Matei, profesor međunarodnog i komparativnog prava na Univerzitetu Kalifornije i Univerzitetu u Torinu.
Trampova odluka da napusti desetine međunarodnih tijela slijedi put kojim je godinama išao, odvajajući SAD od nekih od najpoznatijih institucija UN-a.Tokom svog prvog mandata, izvukao je SAD iz UNESCO-a, kulturne agencije UN-a. U svom drugom mandatu, povukao se iz Savjeta UN-a za ljudska prava i ukinuo sva američka finansiranja UNRWA-e, agencije UN-a za palestinske izbjeglice.Tramp je takođe izvukao SAD iz Svjetske zdravstvene organizacije, optužujući je da je prebliska Kini, čak i dok se svijet suočavao s globalnom pandemijom koja je saradnju učinila potrebnijom nego ikad.Napustio je Pariški klimatski sporazum, uklonivši SAD s glavnog foruma gdje zemlje pokušavaju zajedno upravljati klimatskom krizom. Poderao je iranski nuklearni sporazum, iako su međunarodni inspektori rekli da se Teheran pridržava sporazuma.
Trampov tim tvrdi da ta međunarodna tijela rasipaju američki novac i stoje na putu “suverenitetu”, tvrdeći da žele da se ti dolari troše kod kuće, na vojsku, na granične zidove i na zaštitu američkih kompanija.Prema Mateiju, trenutne tehnološke transformacije relevantnije su za globalni pad zakonitosti od Trampove vlastite vizije.”Liberalni ustavni sistem ne može preživjeti pretjerani rast korporativne moći i koruptivne sile neviđene nejednakosti”, kaže Matei.Nastavio je:”Akumulacija privatnog kapitala na tako prekomjeran način materijalni je razlog propasti vladavine prava, kako interno tako i međunarodno”, dodaje.
Šteta ovdje je dublja od jedne promjene politike. Međunarodno pravo stvarno funkcioniše samo zato što je ugrađeno u institucije u kojima se države pojavljuju, raspravljaju, prihvataju presude i, barem u teoriji, pristaju na to da ih se obavezuje.MSP i MKS mogu donositi obavezujuće presude u spornim slučajevima, ali zavise o tome hoće li države učestvovati.Bez dobrovoljnog učestvovanja ne postoji način da se osumnjičenici dovedu pred sud ili da presude u praksi nešto znače. Kada se velika sila povuče iz njih, zakon i dalje ostaje na papiru, ali počinje blijedjeti.Trampova tvrdnja da mu ne treba međunarodno pravo ima težinu u tom pogledu jer su SAD nekada bile glavni arhitekta sistema.Tadašnji američki predsjednik Vudrov Vilson bio je taj koji je nakon Prvog svjetskog rata zagovarao Ligu naroda, iako nije uspio nagovoriti svoju zemlju da se pridruži Ligi.
