Fondacija Atelje za društvene promjene – ACT zaprimila je anonimnu prijavu, a potom, koristeći pravo na pristup informacijama, došla u posjed zvanične dokumentacije Federalne uprave za inspekcijske poslove koja otkriva brojne, do sada javnosti nepoznate i izuzetno zabrinjavajuće detalje o postupanju kompanije DPM Metals BH d.o.o. Vareš, posebno u vezi s upravljanjem opasnim rudarskim otpadom nastalim u proizvodnim procesima rudnika Rupice.
Inspekcijski odgovor pokazuje da je opasni rudarski otpad tretiran kao neopasan, da inspektorima nisu predočavani relevantni laboratorijski nalazi, da operateri angažovani na zbrinjavanju otpada nisu bili pravovremeno informisani o njegovoj stvarnoj kategorizaciji te da su stotine tona predmetnog otpada odlagane na jalovište Veovača II, uprkos naloženim inspekcijskim mjerama koje su zahtijevale njegovo adekvatno saniranje.Dok su rudarska kompanija Adriatic Metals, a potom i DPM Metals, zajedno s predstavnicima domaćih vlasti, projekat u Varešu predstavljale kao primjer „nove generacije rudarenja koja će biti usklađena s najvišim međunarodnim okolišnim i socijalnim standardima“, iza obećanja o odgovornom upravljanju rudarskim otpadom, zaštiti okoliša i kontinuiranom monitoringu odvijale su se aktivnosti koje ozbiljno dovode u pitanje takve tvrdnje.
Nakon višegodišnjeg praćenja ovog slučaja, ukazivanja na brojne nepravilnosti, upozorenja na zagađenje Vrućeg potoka i alarmantnih saznanja o povišenim koncentracijama olova u krvi stanovnika Vareša, Fondacija ACT je, koristeći pravo na pristup informacijama, pribavila zvanični odgovor Federalne uprave za inspekcijske poslove koji otvara niz novih pitanja o postupanju rudarske kompanije i mogućim posljedicama po okoliš i zdravlje stanovništva.
Naime, iz dokumentacije proizlazi da je kompanija DPM Metals raspolagala laboratorijskim analizama koje su pokazivale da određene vrste mulja nastalog u proizvodnim procesima rudnika Rupice predstavljaju opasni otpad zbog povećanog sadržaja teških metala. Međutim, federalnim inspektorima predočavane su druge analize, prema kojima je isti otpad klasifikovan kao neopasan. Fondacija ACT će o radu pojedinih laboratorija i okolnostima u vezi s različitim rezultatima laboratorijskih ispitivanja javnost detaljnije informisati odvojeno. Inspekcija je utvrdila i da pravna lica angažovana na zbrinjavanju otpada nisu bila pravovremeno obaviještena o njegovoj stvarnoj kategorizaciji.
Posebno zabrinjava činjenica da se sve ovo odvijalo uprkos višestrukim inspekcijskim nadzorima, upozorenjima i naloženim mjerama. Prema zvaničnim nalazima, kompanija je nastavila postupati s predmetnim otpadom kao da je neopasan, a značajne količine ovog materijala završavale su na jalovištu Veovača II, u blizini vareških naselja Daštansko, Pržići i Mir. Istovremeno, inspekcijskim nadzorima utvrđeno je da su određene vrste otpada nastavljene zbrinjavati kao neopasne i nakon što je kompanija raspolagala analizama koje su ukazivale na njihova opasna svojstva.
Ovakvi nalazi otvaraju niz ozbiljnih pitanja. Kako je moguće da kompanija raspolaže nalazima koji ukazuju na opasna svojstva otpada, a inspektorima i pravnim licima koja taj otpad zbrinjavaju ne predoči pravovremeno sve relevantne informacije? Kako je moguće da se, uprkos naloženim mjerama, nastavlja odlaganje stotina tona otpada na lokaciju na kojoj takvo postupanje nije dozvoljeno? I, konačno, kakve su posljedice ovakvog postupanja po okoliš i zdravlje stanovništva Vareša i Bosne i Hercegovine?Ova pitanja posebno su ozbiljna imajući u vidu već utvrđene povišene koncentracije olova u krvi dijela lokalnog stanovništva. Iako uzročna povezanost između predmetnog otpada i izloženosti stanovništva olovu još nije utvrđena, navedene okolnosti zahtijevaju hitno, sveobuhvatno i nezavisno ispitivanje mogućih puteva kontaminacije, kao i svih potencijalnih izvora zagađenja.